Andrićev doktorat u svjetlu interkulturalnosti
Andrić's doctorate in light of interculturality

Summary/Abstract: Uvjeti i razlozi u kojima nastaje Andrićeva doktorska disertacija, osim intelektualne znatiželje za temu Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine, bili su i oni koji se tiču njegova opstanka u diplomatskome svijetu. Naime, 1923. g. nakon kraćega odmora u Jugoslaviji Ivo Andrić vratio se u Graz gdje je bio u konzularnoj misiji. Kako nije bio ispunio sve svoje obveze iz svoga glavnog polja znanstvenoga interesa, slavističkih studija, a u međuvremenu je stupio na snagu novi propis prema kojemu svi viši službenici uprave Kraljevine Jugoslavije, posebno oni koji službom borave u inozemstvu, moraju imati doktorsku titulu, tako se Andrić našao u vrlo neugodnoj situaciji — u duhu sa spomenutim propisom dobio je otkaz uz dvomjesečnu naknadu. Usprkos tome, Andrićev pretpostavljeni, šef i generalni konzul u Grazu, uputio je molbu tadašnjem ministru vanjskih poslova da Ivu Andrića zbog njegove diplomatske vještine, obrazovanja i poznavanja jezika, ipak zadrži u službi. Neki izvori napominju i intervenciju »utjecajnih prijatelja«. Tako je ipak u veljači 1924. Ivi Andriću dopušteno da ostane u konzulatu kao vanjskome suradniku s plaćom vicekonzula. Ova pogodnost egzistencijalne sigurnosti omogućila je budućem nobelovcu predani rad na izradi doktorata.

• Details
• Contents