Oda jeseni; Vrbas u snu
"Oda jeseni; Vrbas u snu"

Summary/Abstract: Umačem pero u tintu jeseni i kažem: Osjećam da se polako gasim... Boginja jeseni koja vene, žetve, srpa i dozrijevanja, dočekat će ovaj zimski san bez mene. Polako se gasi dansko ljeto, nagovještava to boja neba. Topi se ljepota vedrine, sjaja, pregorjela je od strasti. Magla osvaja, ne vidi se ništa.Jedini tračak svjetla i nade dopire odnekuda iz plavih očiju koje trepte kao krila kolibrija. Mokrina kaplje iz svega. Probija se kroz šavove nabreklih oblaka, curi niz drveće, kapa sa ogoljelih grana, slijeva se kroz preplanule krošnje požutjela lišća, sipa i pršti iz zraka, puže i valja se kao magla.

• Details
• Contents