Granice jezika, granice svijeta
Borders of Language, Borders of the World

Summary/Abstract: Pisanje povijesti književnosti također ima svoju povijest i ona nije uvijek bila slavna, a ni književna. Već sami njeni počeci, naime, manje su obilježeni voljom za proučavanjem književno-estetskih fenomena a više političkim motivima. Književno-povijesna epistema formira se u postromantičarskom periodu nakon napoleonskih ratova u Evropi, i ona je, primjerice, u njemačkom govornom području, predstavljala izraz legitimiranja »duhovnog jedinstva njemačkog naroda«, koji je tada još bio daleko od postizanja državnog jedinstva. Konstruiranje nacionalne historije književnosti trebalo je, kao, recimo, u G.G. Gervinusovoj Povijesti njemačkog pjesništva (1835), poslužiti kao nadomjestak za nedostajući stabilan kulturni i politički identitet. Estetička razmatranja gurnuta su u drugi plan, a funkcionalno stavljanje pisaca i djela u, po mogućnosti što duži, niz velike nacionalno-kulturološke priče »od početaka do sadašnjosti« postalo je glavnim obilježjem proučavanja književnosti.

• Details
• Contents