Koji držiš brdo na svome prstu
"Koji držiš brdo na svome prstu"

Summary/Abstract: Lijepo je ustati rano. Jutro nježno obasipa vedrinom krajolik i moju neispavanu dušu. Kako je dobro imati zadaću. Sve sam uradio, zalio vrt, Astoru dao svoj doručak, sebi skuhao kavu i srkuckam je u prozračnoj sjeni rascvjetane bungevilije. Kada bih mogao biti takav čovjek, ali to je samo uzdah i ništa više. Kratki predah u kome se doduše javila neobična misao: otići u konobu i spaliti onu mračnu sliku, dio još mračnijeg ugovora. To sam pomislio nesigurno i kada se malo preispitam, znam, ništa mi nije teže do uništiti sliku. Lako sam ih poklanjao, u krizama prodavao, ali uništio sam slike samo u nekoliko navrata i svaki put osjetio samoubojstvenu prazninu. A odnekud mi je lakše, što sam tako nešto pomislio, kao da se moj slobodni prostor uvećao za korak, možda i dva.

• Details
• Contents