Nad Begićevim esejima: Prilog interpretaciji stila
Above Begić's Essays: Inset to the Interpretation of Style

Summary/Abstract: Ako bi trebalo odrediti ključno obilježje Begićevog djela, njegovu stilsku dominantu, on da je to svakako esejističnost kao onaj princip iz koga polaze i u koji se smještaju sva ostala stilska obilježja. Teško je stoga i zamisliti govor o Midhatu Begiću bez naglašavanja njegove ključne uloge kao kanonskog esejiste u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj kulturi, u kojoj je esej i inače dugo bio, a možda je i da nas, dominantna forma književne i umjetničke kritike, pa i književne historije. Ova sklonost esejisti čkom pristupu književnom tekstu i njegova dominacija nad akademskim diskursom znanosti o književnosti u Bosni i Hercegovini zahtijeva posebnu analizu, ali za samog Begića sklonost eseju bila je potpuno prirodna i u skladu sa njegovim stvaralačkim bićem. Zapravo, ako se prisjetimo njegove misli prema kojoj “kritičar mora da nastavi djelo u istom stilu ili da odloži pero pred apsolutnim tvorevinama mašte i poezije” (“Oko Borgesova Alefa”), onda je jasno da je jedino esej stilski mogao odgovarati programski postavljenom cilju – potrebi homologne veze između književnog djela i kritike toga djela. O tome koliko je danas takav pristup prihvatljiv, odnosno aktuelan u savremenoj književnosti, može se diskutirati, ali neupitna je činjenica da je on utjecao na dominaciju esejističkog stilskog prosedea u cjelokupnom opusu Midhata Begića.

• Details
• Contents