Emigracija‑raseljavanje‑dislokacija u Shakespeareovim djelima
Emigration‑displacement‑dislocation in Shakespeare’s Works

Summary/Abstract: Kad se svijet bude raspadao i kad olujni vjetrovi izobličenih političkih redova puhnu razdirući obraze, kada suze poput mrena i uzdasi poput uragana namoče naše zvonike, zaglušujući pjesmu pijetlova, kada se sve bijele glave, glave s veličanstvenim teretom mudrosti koji im je podaren, odzvone – svi ćemo čekati, brojeći trenutke kada će snažni grom udariti i sravniti zemlju i kada svo sjeme bude prosuto, sjeme iz kog se zameće ljudski rod, nezahvalna stvorenja koja pužući zemaljskim tlom uobražava da njime vlada.ovako teče drama života:Lear: Pušite, vjetrovi, i lomite obraze! Bijesu, puši! Nebeski vodopadi, prolomi kiše kroz oblake, hajde, sipajte sve dok nam skroz ne potopite palate i ugušite pijetlove!

• Details
• Contents