O PREKASNOM KASNOM HEIDEGGERU
ON THE TOO LATE LATER HEIDEGGER

Summary/Abstract: Budući da je tema zbornika kasni Heidegger, odmah ću na početku reći da se moram – slijedeći diktat same stvari – prema svakom kategoriziranju na rano i kasno u filozofiji odrediti s distanciranom skepsom. Ponajprije zato jer ono »o čemu govorimo« (grčki agoreuo – govorim, kata – o) priziva bolji hermeneutički osjet i šteti svakom filozofskom instinktu koji, u suglasju sa svojom klizavom naravi, izmiče iz vida svekolikoj kategorizaciji. Tu kategorije, koliko god hrabro bile postavljene, promašuju samu stvar filozofije. O tomu je, u kontekstu analitike gubitka, znao mnogo toga reći sam Heidegger – dakako onaj rani, mladi, a ne toliko onaj zreli, kasni (?!). Sam kod sebe nedvosmisleno jasno osjećam u kojoj je mjeri zapravo nefilozofske naravi taj kategorizacijski dodatak rani-kasni, mladi-zreli, i u kojoj mjeri pripada nekom drugom stavu, nekom drugom odnosu, koji hoće fiksirati i kategorizirati u općevaljanu objektivnost nešto filozofsko, odnosno živahno živo. Kako hoće zgrabiti, pojmiti bit mislioca shemom. I opet je sam Heidegger bio taj koji je upozoravao na problem imenične uporabe filozofske riječi bit, da bi prije svega u kasnom razdoblju strogo rabio glagolski oblik prebivanje, a ne bit, dakle Wesung, a ne Wesen. I opet se očituje preskromnost domašaja takva kategoriziranja. Nije li razlika između bitka i bića ona Heideggerova rana formulacija koja stoji sa živom snagom i za tu kasnu formulaciju? Nije li razlika između onog glagolskog tog bitka i onog imeničnog bića razlika između prebivanja i biti?

• Details
• Contents