Kratka priča Sanijele Matković
Short Story by Sanijela Matković

Summary/Abstract: Veljača je mjesec magli, neke nedefinirane hladnoće. Jedna takva magla naslonila se na zidove fratarske mlinice, čineći ionako tešku noć još težom. Dan se bližio kraju. Bilo je vrijeme večere. Dok je sa zidova dopirao miris svježe mljevenog brašna, fra Stanko je na podu iz smotuljka vadio preostale komade hrane od ručka. - Prvo dica nek pojedu, pa vi podilite što ostane - rekao je i suznih očiju izašao vani. Djeca su se nabrzinu skupila oko hrane i natjecala tko će više uzeti. Samo je mali Josip stajao u kutu i plakao. Nazočni su znali kako je suvišno pitati zašto, bila je ovo najtužnija noć u Josipovu životu. Cijeli dan nitko mu nije rekao kamo su i zašto partizani jutros odveli oca i strica. Odveli su još neke ljude s Brijega i s Lištice. Marko je plakao zbog svih njih, svjestan kako i oni tamo negdje plaču zbog svojih koji su ostali. Fratri i nekoliko njih domaćina stajali su i gledali u djecu, s nadom da će sve pojesti i da njima neće ništa preostati.

• Details
• Contents