U vrtu buntovnih cvjetova
In the Garden of Rebellious Flowers

Summary/Abstract: Jedno od onih intuitivnih, teorijski nedovoljno ispitanih (ili teoriji nezanimljivih), a itekako univerzalnih iskustava čitanja jeste pronalazak interpretativnog ključa u samom književnom djelu. Dešava se da pisac ili spisateljica, svjesno ili nesvjesno, u vlastiti tekst polažu svojevrsnu formulu za njegovo razumijevanje – katkad je to izdvojiva, simbolični nabijena rečenica, lajt‑motiv koji se u sjećanje urezuje snažnije od sižea romana, pojedinačna scena, dijalog, nekad i samo ime junaka ili junakinje. Taj element, šta god on bio, sam po sebi, a onda i po svom mjestu u strukturi, umije neočekivano zaiskriti značenjem i osvijetliti interpretativni put na dotad neviđen način. Među takva djela spada novi roman Margaret Atwood, Svjedočanstva (eng. The Testaments), čiji je prevod na ovdašnji četveroimeni jezik objavljen početkom marta. Autorica nam sama velikodušno nudi ključ za tumačenje, kroz usta posve sporedne junakinje koja na samom koncu romana konstatuje: istorija se ne ponavlja, ali se rimuje. Ta jezgrovita, za‑citiranje‑spremna, a u kontekstu romana gorko ironična replika višestruko je korisna za razumijevanje i poetičkog osnova Atwoodine distopijske duologije. Svjedočanstva su, naime, nastavak vjerovatno najpoznatijeg djela ove autorke, distopijskog klasika Sluškinjina priča iz 1985. godine, romana koji je sada već uklesan u tzv. opštu kulturu. Tome je svakako doprinijela i hiperpopularna televizijska ekranizacija sa Elizabeth Moss u glavnoj ulozi, a utisak o neprikosnovenosti značaja kanadske književnice dodatno je potvrdilo to što je njen novi roman ušao u uži izbor nagrade Booker i prije nego što se našao na policama knjižara (potom ga i osvojio u neobičnoj dvostrukoj dodjeli, uz knjigu Bernardine Evaristo Girl, Women, Other).

• Details
• Contents