Sve, i mnogo više od toga
Everything, and Much More than That

Summary/Abstract: Ne bi se to smjelo nazvati slučajnošću: ako su, kako je to Heidegger formulisao, poezija i filozofija “dvije naspramne planine na kojima se govori o istoj stvari”, iz toga nužno proizilazi ubijeđenost (a ne pretpostavka) da je njihova gotovo erotska solidarnost u istoj nakani jedini način da se nepotkupljivoj politici teksta priđe s obje strane. Istina, to u prvi mah, čini se, nema nikakve veze sa čitaocem, sa njegovom potrebom da stvaraoca ne legitimiše nego da ga vjerno i bezumno voli, ali ima sa djelom u čijem su stvaranju obje pomenute planine učestvovale; neka se jedno takvo nazove logos, posljednji oblik, sa kog su otpali suvišni djelovi, koje je prvobitno predočeno kao čisto, kao savršeno, iako nikad nije bilo tako – ono je to postalo u trenutku kada je autor, makar i u šali, izgovorio: “Ovo je moja posljednja knjiga.” Goranovićev stih je, dakle, otjelovljenje logosa – više od dorečenog, više od izuzetnog. Više od poezije.

• Details
• Contents