Prstić svila
Toes silk

Summary/Abstract: Hajd, meti rukicu u džep. Hajd, sakrij sramoticu. Hajd, polako… Ovako… e, taaako… Sjećala se glasa, možda majčinog, možda babinog, možda glasa neke tete koja se sklonila od sunca pod krošnju o čije se stablo djevojčica oslanjala tijelom. I sunca se sjećala, ali ne cijelog, već lišćem izdrobljene svjetlosti koja se zaustavila i odmarala na njenom džepiću u koji joj je žena pomagala skloniti šaku. I šake se sjećala, onakve kakvu će poznavati zauvijek: okrugle, gotovo savršene loptice s majušnim palcem i kažiprstom. Ostalih prstiju nije bilo. Sjećala se i kasnijih glasova žena dok su šaputale da joj se pupkovina omotala oko šačice i prstića, pa ih tako posve odrezala. Odsjekla.

• Details
• Contents