Traktat o ruci
Treatise on hand

Summary/Abstract: Ranka Marinkovića sam upoznao na jednom poslovnom sastanku upriličenom zbog suradnje na grafičkoj mapi Traktat o ruci. Izdavačka kuća Mladost iz Zagreba bila je pokrenula posebnu ediciju pjesničko–grafičkih mapa limitiranog izdanja naslovljenu »Edicija Mala«, po istoimenoj galeriji u kojoj su se grafičke mape promovirale, odnosno izlagale. Urednica spomenute edicije, Maja Šovagović, odabirala je autore, književnike i likovne umjetnike na način kako bi literarni izraz bio kompatibilan grafičkome te se tako ostvarivala harmonična cjelina slike i riječi. Za vrijeme toga mog prvog susreta s Rankom Marinkovićem (bilo je to 1985. godine) po znatiželji nametnutoj karakterom teme, koja je bila povod našeg susreta i buduće suradnje, gledao sam s obazrivom radoznalošću u piščeve ostarjele ruke, one ruke što su ispisale zanimljive stranice o rukama. Promatrao sam kako lijeva drži dugački elegantni muštikl, a desna nonšalantno, rutinerskom sporom kretnjom uvlači jedan kraj cigarete u tamni otvor cigaršpica. Lijeva ga je zatim prinijela piščevim ustima. Blagim stiskom zuba održavao je labilnu ravnotežu te cigaršpice koja je imala neke neobjašnjive sličnosti s njenim vlasnikom. Ruke su finim usklađenim pokretima prstiju uzimale šibice iz poluotvorene kutije. Desnom je kresnuo drvcem i plamen zapaljene šibice prinio cigareti. Zatim je kroz cigaršpic povukao zrak i duhan se na vrhu cigarete zažario. Ispušteni zrak zasićen duhanskim dimom za trenutak je zastro piščevo lice. U toj sivoplavoj kopreni, žarko crveni dim cigarete, kao mali disk zalazećeg sunca, na trenutak me podsjetio na impresionističku slikariju.

• Details
• Contents