Govor o eseju »Nevesele oči klauna«
Speech on the essay "Clown's moody eyes"

Summary/Abstract: Okolina barba Ranka uvijek je bila ponešto teatralna: sjećam se ulaza u njegov stan s ormarima presvučenim grimizom, kuhinje u čijem je kutu poput neke mitske ptice stajala njegova supruga Olga (ili Muke), te svojim zaraznim humorom, s vječnim »čikom« u ustima, vječnom kavom u šalici prikrivala činjenicu da zapravo ne želi izići iz stana, možda čak ni iz kuhinje koja se tjeskobnim hodničićem nastavljala na njezinu spavaću sobu, tako da Olga uglavnom nije izlazila iz spavaćice, a njezina duga, sijeda kosa, nekoć je bila crvena, pričali su mi tata i mama i bila je svakako jedna od najljepših djevojaka u Dubrovniku. Barba Ranko postao je moj prijatelj kad sam imala 13 godina i kad je pohvalio moju poeziju. Kada su me spopale prve brige i muke oko toga je li duša besmrtna ili nije te što se s nama događa nakon smrti, opet mi je barba Ranko bio prva adresa na koju sam se obratila, no moram priznati da je bio slabo zainteresiran za pitanja vječnosti.

• Details
• Contents