Uzvišeno i politika
The sublime and politics

Summary/Abstract: Nakon što se u knjizi Raskol bavio Kantom i suđenjem, Lyotardova filozofija usmjerena je na sofisticiranu političku praksu. Njega zanima kako svjedočiti o raskolu zbog toga što je svjedočenje ograničeno u vezi uspostavljenoj između osjećaja uzvišenog i Ideja razuma (na primjer, »Čovječanstvo napreduje«). Svjedočiti se jedino može kad se pozovemo na Ideju i uklonimo mogućnosti njezinoga prikazivanja na konkretnome primjeru. Stoga je Lyotardovo djelo praktično u dvostrukom smislu. Prvo, selektiranje Ideje i određenog primjera prikladnoga za dokazivanje njezina neuspjeha. Drugo, selekcija ispravnoga načina za usađivanje osjećaja za uzvišeno, a to je prihvaćanje mogućnosti konkretnoga prikazivanja Ideja i izbjegavanje konkretnoga prikazivanja na određenom primjeru. Ta praktična razmatranja prate argumentaciju da Lyotard nikad ne može izravno svjedočiti o određenome raskolu, o određenoj apsolutnoj razlici. Njegovo svjedočenje uvijek prolazi kroz Ideju, a osjećaji usađeni u primateljima ne govore o konkretnom sukobu nego o nužnosti i neuspjehu aktualizirane Ideje. Svjedočenje o raskolu nestaje kao izravan angažman s nepomirljivim razlikama i kreće prema potkopavanju onoga što bi moglo pomiriti te razlike.

• Details
• Contents