Ne naginji se van
Do not bend over

Summary/Abstract: Imam četrdeset i pet godina i mirne duše mogu reći da sam mirno spavala jedino u blizini vlakova. ... Imam osam, devet... četrnaest godina i za ljetnih praznika putujem ocu. U svom snu brojim pragove, čitavu noć. Kažem: putujem, ali u stvari ja se vraćam. Moj život je gdje treba biti, da, ali tamo na drugom kraju 3D filma koji mi se odmotava pred očima i u kojeg ujutro s gornjeg ležaja isturam glavu preko spuštenog stakla, pa lovim svijet; licem, kapcima, kosom... ignorirajući i mamino i ugravirano »NE NAGINJI SE KROZ PROZOR«, tamo — u točki u koju se prvo ne usudim pogledati, a onda zurim u nju zatravljena daljinom nedogleda u kojem se spajaju paralelne šine — tamo je početak. Sve je cijelo; ništa se nije odvojilo; ništa nije iskliznulo iz tračnica, sudarilo se... jezici se nisu babilonski pomiješali, rasuli se; tamo razumijem sama sebe.

• Details
• Contents