Naslada
Lust

Summary/Abstract: Zbunjeno lamatajući rukama žena izlijeće iz kuće na vjetar. Ona je tijelo postala i prebivala među nama. Na svom je ulič nom šanku uvijek nastojala utažiti tuđu glad svake vrste; zauz dana u njihove nježne uzde, dopustila je da je muškarac i dijete dokraja iskoriste. Uhvaćena u mrežu, hvata zrak. Preba cila je kućnu haljinu preko ramena i u papučama nabada po snijegom zametenu puteljku. Prije toga tanjuriće i šalice za svaki slučaj mora pospremiti u kuhinjske ormariće. Pod mlazom vode četkicom pere tra gove što ih je obitelj ostavila na porculanskom posuđu. Žena se tako naime konzervira u sastojcima od kojih je i sama na pravljena. Sve slaže po veličini, čak i vlastitu odjeću. Posram ljeno se tomu smije. Ali to nije smiješno. Svoju sreću okružuje redom. Drugo joj ne preostaje. Na njezinu putu nema više krvava ptičjeg perja, jer i životinja mora jesti. Trebalo je nekoliko sati da tanak sloj čađe prekrije snijeg.

• Details
• Contents