Sevdalinka – u slušanju i gledanju, i mimo tog
Sevdalinka - in listening and watching, and beyond that

Summary/Abstract: Misliti o apsolutnome Biću, Koje nije i ne može biti biće među bićima, već je Biće svih bića, nemoguće je a da se ne misli i o ne-Biću. Koliko god se to činilo čudnim, ne-Biće sebe obznanjuje Bićem, jednim i jedinim, nerazlučivim i nesastavljivim. Biće se potom obznanjuje u neizbrojivom mnoštvu imena imaginacijskim svjetovima, i naposljetku, u krajnjoj nizini i osjetnim svijetom. I imena i sve drugo do najniže niskosti obznanjuju se u dvojini, u razlučenosti. Imena Bića su lijepa. Obznanjuju se u odnosu na svoje suprotnosti. Šta bi značila Svjetlost, a da nema tmina? Šta Dobro, a da nije zla? Šta Lijepo, a da nije ružnog? Šta Istina, a da nije laži? Ali ni tmine, ni zlo, ni ružno, ni laž nisu u Biću. U odnosu na njih Ono Se obznanjuje u uvjetnome svijetu.

• Details
• Contents