Govor u Caracasu na dodjeli nagrade »Romulo Gallegos«
Speech in Caracas at the award ceremony "Romulo Gallegos"

Summary/Abstract: Ovaj uvod ili predgovor ili uvodne riječi mojeg Govora u Caracasu posvećene su Domingu Milianiju, koji za mene utjelovljuje kanonsku figuru latinoameričkog intelektualca, koji je sve pročitao i koji je sve proživio i koji je iznad svega dobar. U njemu je dobrano ispunjen izraz koji glasi »poznato je ono što se voli«. Ali ja bih otišao još dalje: vidjeti je voljeti. Što vidim kad vidim Dominga Milianija? Vidim hrabrog i pametnog čovjeka, vidim dobrog čovjeka. Ne trebam razgovarati s njim. Miliani pripada naraštaju koji je baština svih nas. Za Latino- amerikance onje luksuz, i znajućijako dobro ono što govorim, kažem luksuz je imati takve osobe. Prije nekoliko godina napisao sam roman o pilotu koji utjelovljuje gotovo aspsolutno zlo i koji je na neki način oličenje strašne sudbine našeg kontinenta. Domingo Miliani, koji je također upravljao zrakoplovima, utjelovljuje onaj dobar dio. Onje od onih osoba koje nas uzaludno pokušavaju obrazovati. Mi, moja turbulentna generacija, nismo ga nimalo shvaćali ozbiljno. Između ostalog, jer nikoga nismo slušali, osim Rimbauda i Lautreamonta. No voljeli smo ih i svaki put kad bi nestajao jedan od njih kao da je nestajao neki daleki stric, ludi brat naše majke, zaboravljeni djed koji nam ostavlja neprocjenjivo, neshvatljivo nasljeđe. Za mene je bilo veselje i privilegij poznavati ga. I ovdje završava uvod.

• Details
• Contents