Pisanje na kronometar
Writing on a chronometer

Summary/Abstract: Ništa nije ljepše od onog što nestaje; kad konstatiramo takvo što, najčešće mislimo na zasljepljujuću svjetlost Sunca koje se gubi na zalasku. Ali ono što vrijedi za Sunce, ne vrijedi i za ljudska bića, a najmanje za Tonka Maroevića. Igrom slučaja, ako slučaj uopće postoji, u Tonkovu zavičaju, u Starom Gradu, zatekao sam se 18. kolovoza 2020. godine, sedam dana poslije njegove smrti. Stanovao sam u Dominikanskom samostanu sv. Petra Mučenika u kojem je Petar Hektorović podigao oltar i grobnicu za svoju majku Katarinu. Svoje starogradske ili starogrojske dane mogao sam provesti i negdje drugdje, ali shvatio sam kao privilegij mogućnost da obitavam u samostanu s renesansnim klaustrom, Tintorettovim »Oplakivanjem Krista«, Meštrovićevim raspelom, bibliotekom od 20 000 svezaka i drugim dragocjenostima, koji je Tonko kao kunsthistoričar i dijete toga kraja, uvijek otvoren i znatiželjan, poznavao kao svoj dnevni boravak.

• Details
• Contents