Rozi izvještaj 2020. Godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini
Pink Report 2020. Annual Report on the State of Human Rights of LGBTI Persons in Bosnia and Herzegovina

Summary/Abstract: Posljednje godine odigrala su se dva ključna događaja za LGBTIQ osobe u Bosni i Hercegovini: održana je Prva bosanskohercegovačka povorka ponosa (Bh. povorka ponosa), a Kanton Sarajevo (KS) je usvojio LGBTI (lezbejke, gej, biseksualne, transrodne i interspolne osobe) inkluzivni Gender akcioni plan (GAP). Iako je Bh. povorka ponosa posljednja povorka u regiji Zapadnog Balkana, bila je najuspješnija povorka prema broju ljudi koji su marširali, kao i u kontekstu sigurnosti – nije se desio nijedan sigurnosni incident. Osim toga što je Povorka lezbejkama, gej, biseksualnim, transrodnim, interspolnim i queer (LGBTIQ) osobama predstavljala značajan događaj, ona je dala nadu mnogim bosanskohercegovačkim građanima_kama da Bosna i Hercegovina (BiH) može ostvariti svoj potencijal tolerantne i raznolike zemlje. Od 18 mjera vezanih za prava žena i LGBTI osoba koje je Sarajevski otvoreni centar (SOC) predložio, 14 ih je uključeno u GAP KS, uključujući i mjere koje se tiču prevencije i zaštite od rodno zasnovanog i porodičnog nasilja i za LGBTI osobe kao posebno marginalizovane grupe, uvođenje posebnih procedura za saradnju policije i tužilaštva u procesuiranju zločina iz mržnje, kao i mjere koje uključuju transinkluzivne standarde i zaštitu u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i integriteta. Na početku 2020. godine, konačno je formirana i interresorna radna grupa koja će analizirati postojeće propise i predložiti nove koje je potrebno donijeti kako bi istospolni parovi iz životne zajednice ostvarivali prava koja proizlaze iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Međutim, sav ovaj napredak su pratile jaka opozicija i opstrukcije. Nakon što je Povorka najavljena, govor mržnje prema LGBTIQ osobama se intenzivirao, a kantonalna zastupnica Samra Hajdarević Ćosović je pozivala na segregaciju LGBTIQ osoba. Nekoliko napada na LGBTIQ osobe se desilo u javnoj sferi, a nijedan nije procesuiran kao zločin iz mržnje. Od toga je procesuiran samo jedan slučaj, i to kao prekršaj, uz novčanu kaznu. Ogroman i neproporcionalan finansijski teret je stavljen na leđa organizatora_ica kao jedan od uslova održavanja Povorke. Bez odlučnosti i sposobnosti te podrške partnera i podržavatelja_ki, Povorka ponosa ne bi bila moguća. Ovakav razvoj situacije pokazuje da postoji zrno više slobode i podrške za LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini, ali da su potrebni dodatni snažni napori kako bi se ostvario značajan napredak ka ravnopravnosti i prihvatanju LGBTIQ osoba, posebno u oblastima pravnog priznavanja rodnog identiteta, zakonskog regulisanja slobode okupljanja, te govora mržnje, kao i procesuiranja pozivanja na nasilje i nasilja nad LGBTIQ osobama. Pravno priznavanje istospolnih zajednica života, kao i Akcioni plan za jednakost LGBTI osoba u ranim su fazama kreiranja, a da bi zaista imali efekta na svakodnevnicu LGBTIQ osoba, moramo vidjeti jasnu institucionalnu i političku volju za njihovo usvajanje i provođenje. Osim napora lokalne LGBTI zajednice, podrška ranjivim LGBTI migrantima_kinjama i tražiocima_teljkama azila u BiH zahtijevat će mnogo više truda u godinama koje dolaze. Bit će potrebna i podrška medija, institucija i partnera jer je historija u više navrata pokazala da manjine postaju ranjivije u vremenima krize. Nova socio-ekonomska realnost i nedemokratski trendovi će imati loš utjecaj na dobrobit, sigurnost i ljudska prava LGBTI osoba u BiH u narednih nekoliko godina.

• Details
• Contents