Četiri ogleda
Four Mirrors

Summary/Abstract: Post-antički čovjek zna možda samo za jedan duševni ustroj u kojem svoj nutarnji svijet u punoj veličini i posvemašnjoj čistoći postavlja u odnos prema cjelini prirode, kozmosa, naime - bol. Sentimentalni čovjek, kako ga imenuje Schiller, može ostvariti približno čist i velik, što znači približno naivan osjećaj sebe samog samo po visoku cijenu da svoje cijelo nutarnje biće organizira kao jedinstvo odvojeno od prirode. Čak i njegova najviša ljudska jednostavnost i prostodušje počiva na tom odvajanju od prirode bolom i u tom suprotstavljanju pojavljuje se onda iznovice jedan sentimentalan fenomen i istodobno refleksija. Upravo se nameće pomisao da je refleksija tako intenzivno vezana za modernog čovjeka da mu se u skromnoj, prostodušnoj sreći, koja ne zna za suprotnost prema prirodi, nutarnji čovjek čini previše nesadržajnim i nezanimljivim da bi se mogao slobodno razvijati prema vani, a ne ostati pritom u nekovrsnu stidu prekriven, skučen.

• Details
• Contents