Upotreba i kontemplacija
Use and Contemplation

Summary/Abstract: Dobro zasađena. Nije pala odozgo, nastala je odozdo. Oker, boje spaljenoga meda. Boje sunca ukopane prije mnogo godina i jučer iskopane. Svježe zelene i narančaste pruge križaju njeno još uvijek vruće tijelo. Krugovi, rezbarije, ostaci raspršene abecede? Trbuh trudne žene, vrat ptice. Ako se dlanom ruke pokrije i otkrije njen otvor, odgovara dubokim šapatom, žuborom vode koji navire; ako se člancima prstiju udara njen trbuh, ispušta smijeh od srebrnih kovanica koje padaju na kamenje. Ima mnogo jezika, govori jezikom gline i minerala, zraka koji juri između zidova jaruge, perilica rublja dok peru, neba kad se ljuti, kiše. Posuda od terakote: nemoj je stavljati u vitrinu s neobičnim predmetima. Neće se uklopiti. Njena ljepota povezana je s tekućinom koju sadrži i sa žeđi koju utažuje. Njena je ljepota tjelesna: vidim je, dodirujem je, mirišem je, čujem je. Ako je prazna, treba je napuniti; ako je puna, treba je isprazniti. Uzimam je za zakrivljenu ručku kao ženu za ruku, podižem je, naginjem je iznad vrča u koji ulijevam mlijeko ili pulque1 – mjesečeve tekućine koje otvaraju i zatvaraju vrata svitanja i sutona, buđenja i spavanja. Ona nije predmet za promatranje već za pijenje.

• Details
• Contents