Banalnost Heideggera
The Banality of Heidegger

Summary/Abstract: Naslov koji dajem ovoj studiji izravno i sasvim jasno potječe od Hanne Arendt. To ne treba onda dati povoda nesporazumima koje je podnaslov njenog Eichmanna u Jeruzalemu znao ponekad pobuditi. U stvari, »Izvješće o banalnosti zla« (A Report on the Banality of Evil -Ein Bericht über die Banalität des Bösen) bio je pogrešno shvaćen, na način koji je bio iznenađujući ako ne i uznemirujući, kao da se radilo o tomu da se obznani da je zlo koje predstavljaju nacistički logori bila banalna stvar koja stoga nije zasluživala da se pobunimo i bezrezervno je javno žigošemo. Izraz koji je izabrala Arendt ocjenjen je kao nedostatak kako shvaćanja iz suosjećanja (u odnosu prema žrtvama) tako i analitičkog shvaćanja (u odnosu prema nacistima). To je značilo smatrati da je »banalnost« u pitanju bila isto što i relativna ravnodušnost zla, dok je ona pokušavala označiti nešto suprotno: kako je bilo moguće da se toliko banaliziraju sudovi i prakse, koji su doveli do istrebljenju oko pet miliona ljudi. To što je sud Hannah Arendt o Eichmannu bio izobličen zahvaljujući strategiji obrane, za koju se danas zna da ju je nekadašnji šef odsjeka 4. Glavne uprave za Sigurnost Rajha dugo pripremao u nadi da će uspjeti skrenuti pozornost – ne obezvređuju mišljenje o »banalnosti zla«.

• Details
• Contents