Pisac na dugogodišnjem čekanju. Slobodan Šnajder i naši kazališni repertoari
A writer on a long wait. Slobodan Šnajder and our theatre repertoire

Summary/Abstract: Repertoari su hrvatskih kazališta kao »strogo kontrolirani vlakovi koji ne voze nikamo već samo manevriraju na provincijskom kolodvoru«, rekao je Slobodan Šnajder nakon što je 2009. godine, osvojivši najveću državnu nagradu za dramu, onu Držićevu, i nakon što se »usudio« u duhu nekih dobrih kazališnih vremena, svoju nagrađenu dramu Kosti u kamenu o Josipu Brozu poslati tadašnjoj intendantici HNK–a u Zagrebu. Ona mu, do kraja svoga mandata (2013.), nije odgovorila ni riječju, čak ni kao kolegica kojoj bi hrvatska drama imala biti predmetom istraživanja. Što bi takav postupak značio za neke njezine prethodnike koji bi se usudili ignorirati, ostavljajući ih nepristojno bez odgovora (makar i negativnog) pisce poput Vojnovića, Krleže, Begovića ili Marinkovića, predmet je neke moguće analize njezinih (dvaju) mandata koja nikada nije učinjena. Time je zapravo s najvišega mjesta potvrđen dugogodišnji stav zagrebačkih kazališnih uprava da je Šnajder nepodoban i neželjen pisac, a do danas je dešnajderizacija naših repertoara u potpunosti — završena.

• Details
• Contents