Proaktivna transparentnost u Bosni i Hercegovini: Od principa do prakse
Proactive Transparency in Bosnia and Herzegovina: From Principles to Practice

Author(s): Nermina Voloder
Contributor(s): Tarik Jusić (Editor)
Subject(s): Public Administration, Public Law, Corruption - Transparency - Anti-Corruption
Published by: Analitika – Centar za društvena istraživanja
Keywords: BiH; transparency; principles; practice; legislation;
Summary/Abstract: Transparentnost institucija vlasti i javnog sektora općenito jedan je od osnovnih postulata demokratskog društva, a temelji se na pretpostavci da informacije od javnog karaktera moraju biti dostupne, a građani informirani o radu institucija i odlukama koje se donose u njihovo ime. Transparentnost povećava odgovornost izabranih zvaničnika u obavljanju javnih funkcija, smanjuje prostor za korupciju i zloupotrebu vlasti, omogućuje građanima kontrolu rada vlasti i doprinosi donošenju kvalitetnijih odluka od javnog interesa. Pojam transparentnosti javnih institucija ima sada već dugu historiju i može se povezati sa uvođenjem prvog zakona o slobodi pristupa informacijama u Švedskoj 1766. godine. No, tek u drugoj polovici 20. stoljeća dolazi do intenzivnijeg razvoja zakonodavstva o pravu na pristup informacijama, kada su slične zakone postupno uvodile i druge države. S razvojem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i nastankom interneta, dolazi do promjene u ostvarivanju prava na pristup informacijama, gdje se naglasak sve više stavlja na proaktivnu transparentnost institucija odnosno ideju da su javne institucije dužne samostalno, odnosno proaktivno, objavljivati na webu informacije koje se nalaze u njihovom posjedu, ne čekajući zahtjeve građana. Koncept proaktivne transparentnosti snažno je podržan kroz nekoliko značajnih multilateralnih inicijativa poput Partnerstva za otvorenu vlast, pokreta za otvorene podatke, a mnoge države, poput Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, te skandinavskih zemalja postale su predvodnice u toj oblasti. Međutim, Bosna i Hercegovina prilično zaostaje za savremenim trendovima u ovoj oblasti. Naime, u BiH, pravo na pristup informacijama u posjedu javnih institucija garantirano je Zakonom o slobodi pristupa informacijama (u daljem tekstu: ZOSPI), koji je na državnom nivou usvojen 2000. godine, a entitetskom 2001. godine. Zakon određuje da svako ima pravo uputiti zahtjev institucijama za pristup informacijama pod njihovom kontrolom, a da su javni organi u obavezi da objave takve informacije. Ali ovi zakoni ne obavezuju javne institucije da proaktivno objavljuju informacije i ne sadrže odredbe iz domena “otvorenih podataka” pa se slobodno može reći da su potpuno zastarjeli i više ne odgovaraju informacijsko-tehnološkom okruženju u kojem javne institucije djeluju, da zaostaju za pravnim standardima kada je riječ o sadržaju ZOSPI-a drugdje u svijetu, a i da su u suprotnosti sa navikama i očekivanjima građana kada je riječ o principima komunikacije, obimu, formi i sadržaju na internetu dostupnih informacija o javnim institucijama. Pored toga, postojeći zakonski okvir koji se odnosi na slobodan pristup informacijama, u neskladu je i sa nizom sektorskih zakona i politika, ali i praksi i inicijativa unutar javnih institucija na različitim nivoima vlasti, a koje u određenoj mjeri promiču principe i već primjenjuju neke mjere proaktivne transparentnosti. Najbolji primjeri za to, a koji će detaljno biti elaborirani u nastavku teksta, jesu naprimjer odredbe Zakona o javnim nabavkama BiH kojima se institucije obavezuju na objavu informacija u domenu javnih nabavki, ili naprimjer Preporuke za izradu i održavanje web prezentacije institucija Republike Srpske koje čak sadrže i odredbe o otvorenim podacima, kao i prije godinu dana izrađeni principi i smjernice proaktivne transparentnosti koje su usvojile i počele primjenjivati četiri institucije na nivou BiH. Upravo zbog velikog raskoraka koji postoji između ključnih zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH i trendova u toj oblasti, kao i zbog neujednačenih politika i praksi unutar BiH, ova studija će nastojati ponuditi uvid u trenutno stanje kada je riječ o proaktivnom objavljivanju informacija javnih institucija, te identificirati ključne faktore koji utječu na razvoj proaktivne transparentnosti u BiH. Osnovna pitanja na koja će studija pokušati dati odgovor su: u kojoj mjeri zakonski okvir u BiH prati savremene trendove u domenu transparentnosti javnih institucija, koji njegovi aspekti bi se eventualno trebali unaprijediti i na koji način? U kojoj mjeri javne institucije u BiH ispunjavaju standarde proaktivne transparentnosti? I konačno, koji su to ključni faktori koji utječu na stepen razvoja proaktivne transparentnosti javnih institucija BiH, odnosno kako stvoriti povoljnije okruženje za razvoj proaktivne transparentnosti u BiH? Ovaj izvještaj rezultat je istraživanja koje je sprovedeno u periodu od marta do septembra 2016. godine, a sastojalo se od pregleda međunarodnih standarda i praksi, analize zakonskog okvira i relevantnih politika u BiH, intervjua sa predstavnicima javnih institucija na nivou BiH, te dva kruga analize web stranica javnih institucija na nivou BiH kako bi se utvrdio stepen njihove proaktivne transparentnosti. Prvi krug analize web stranica urađen je u maju 2016. godine i obuhvatio je 68 institucija na nivou BiH, a drugi krug je bio u septembru iste godine, a obuhvatio je web stranice 10 najbolje rangiranih institucija iz prvog kruga analiza web stranica. Kao osnov za analizu web stranica korišteni su “Standardi proaktivne transparentnosti u javnoj upravi u Bosni i Hercegovini” o kojima će više biti riječi u četvrtom poglavlju ove studije. Nakon provedene analize o dostupnosti informacija na web stranicama, obavljeni su intervjui sa predstavnicima javnih institucija kako bi se identificirali faktori koji doprinose ili pak ograničavaju proaktivnu transparentnost u BiH, te dobila sveobuhvatna slika o praksama, različitim pristupima, ograničenjima i izazovima kada je u pitanju transparentnost institucija. Kako bi ponudio odgovore na definirana istraživačka pitanja, izvještaj najprije predstavlja osnovni koncept, a zatim i međunarodne standarde i dobre prakse proaktivne transparentnosti u komparativnoj perspektivi. Nakon toga, slijedi pregled i analiza zakonskog okvira, politika i praksi proaktivne transparentnosti u BiH općenito. Četvrto poglavlje predstavlja rezultate empirijskog istraživanja koje smo proveli za potrebe ove studije, a koje uključuje podatke o dostupnosti informacija na web stranicama institucija na nivou BiH, te analizu rezultata dobivenih iz intervjua i drugih relevantnih sekundarnih izvora. Na kraju, ponuđen je sažet pregled zaključaka istraživanja kao i niz preporuka za unapređenje ukupnog stepena proaktivne transparentnosti javnih institucija u BiH.

• Details
• Contents