NAUČNI SKUP O IZETU SARAJLIĆU
SCIENTIFIC CONFERENCE ABOUT IZET SARAJLIĆ
Contributor(s): Juraj Martinović (Editor), Ferida Duraković (Editor)
Subject(s): Cultural history, Studies of Literature, Recent History (1900 till today), Bosnian Literature, History of Communism, Stylistics
Published by: Akademija Nauka i Umjetnosti Bosne i Hercegovine
Keywords: scientific conference; Bosnian literature; Izet Sarajlić; poetry; poetics; stylistics; communism; 20th century; anti-war; Sarajevo;
Summary/Abstract: Naučni skup o Izetu Sarajliću održan je u četvrtak, 28. marta/ožujka2013. godine od 10:00 do 14:00 sati u Kožnoj sali Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Series: Posebna izdanja ANUBiH
- E-ISBN-13: 978-9958-501-89-0
- Print-ISBN-13: 978-9958-501-89-0
- Page Count: 93
- Publication Year: 2013
- Language: Bosnian
DVA VIDA POETIKE IZETA SARAJLIĆA (1930-2002)
DVA VIDA POETIKE IZETA SARAJLIĆA (1930-2002)
(TWO KINDS OF IZET SARAJLIĆ POETICS (1930-2002))
- Author(s):Hanifa Kapidžić-Osmanagić
- Language:Bosnian
- Subject(s):Cultural history, Studies of Literature, Political history, Recent History (1900 till today), Bosnian Literature, History of Communism
- Page Range:7-15
- No. of Pages:9
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić; poetics; communism;
- Summary/Abstract:Danas i ovdje, ponovo se sa pijetetom i zadovoljstvom susrećemo sa poezijom jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika druge polovine 20. vijeka, koji nas je napustio početkom novog milenija, 2002. godine. Već do rata 1992. objavio je tridesetak knjiga poezije, koja se, naročito u svom prvom dijelu, odlikuje odlučnošću da se prekine sa poetikom tzv. socijalističkog reali - zma, prvenstveno stvaranjem i oblikovanjem nove poetske osjećajnosti, one koja će se odredbeno razlikovati od prethodnih, kako od ove zadato angažovane tako i od svih ranijih apstraktnih stereotipa senzibilnosti. Ovu poeziju, uglavnom slobodnog stiha i prividne srodnosti sa prozom, eksplicitno označava odlučna vizija budućnosti, dok stvaraoca, u svemu što čini u vlastitom životu jednako kao u onome što pjesnički uočava, prerađuje i pušta u svijet, označava buntovništvo, koje je i lično i usklađeno s vremenom. Samospoznajno, Sarajlić sebe višestruko definiše i kao pripadnika avangarde i kao novog trubadura. Buntovnik smatra da slijedi revoluciju na svim planovima, koje uvijek treba voditi dalje. Stoga je neupitna pjesnikova potreba da iskaže svoje “...gorko pravo/ da ne spava(m) kad svijetu prijete kuga ili rat” – i da svoje apriorno angažovanje proširi na plan cijelog svijeta (“Sarajevo”). Njegov konačni i neizmjenjivi antifašizam ponekad je u stihu imenovan i kao “komunizam”, a najpoznatija je komparacija “crven kao komunizam” (iz pjesme “Rođeni dvadeset treće, strijeljani četrdeset druge”) koja stavlja ideološku viziju u službu gorućih mladalačkih želja u ratu masakrirane generacije Sarajlićevog starijeg brata. Ali Sarajlić je pobunjenik protiv svih vrsta tzv. struktura konkretnog života, koje iziskuju i vrednuju poslušnost iznad traganja za novim idejama i novim oblicima življenja. Čitav život Kike Sarajlića obilježen je kažnjavanjem i izbacivanjem, od kulturno-umjetničkog društva do Saveza komunista.
IZET SARAJLIĆ - “DAR I BOL GOVOREĆEG SUBJEKTA”
IZET SARAJLIĆ - “DAR I BOL GOVOREĆEG SUBJEKTA”
(IZET SARAJLIĆ - "THE GIFT AND PAIN OF THE SPEAKING SUBJECT")
- Author(s):Damir Arsenijević
- Language:Bosnian
- Subject(s):Cultural history, Studies of Literature, Political history, Recent History (1900 till today), Bosnian Literature, Nationalism Studies, History of Communism
- Page Range:17-21
- No. of Pages:5
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić; nationalism; communism; 20th century;
- Summary/Abstract:Prije nekoliko noći u Sarajevu je grupa od 10-15 mlađih muškaraca mučki napala gej i lezbijske aktivistice i aktiviste dok su hodajući ulicom pjevali “Ay Carmela”. Skandirali su: “Ubij pedere!” i “Pola stranci, pola pederi!”1 Napad je bio mučki jer je bio kukavički, pod okriljem mraka, kako samo fašizam umije da tuče. Na napad je policija, oglušujući se na pet telefonskih poziva, odgovorila, najblaže rečeno, ambivalencijom. Čuvari ispred Pred sjed ništva pobjegli su u sljepilo i nijemost pred nasiljem. Da je Izet Sarajlić kojim slučajem živ, volio bih vjerovati da bi mu ovakav upad fašističke i ksenofobne realnosti bio štof za pjesmu – trenutak u kojem u pjesmu “nahrupi život/ stihovi i bez autorovog uplitanja/ postaju poezija”. Vjerujem da bi se okomio i na “teoriju distance” po kojoj bi bilo prekasno govoriti u utorak o stvarima koje su se desile u ponedjeljak. Izet Sarajlić, moja je teza, stoji za dvije najvrjednije stvari u bosanskohercegovačkoj književnosti: antirasizam i žensko pismo. U dominantnoj antikomunističkoj narkozi i revizionizmu, kada svjedočimo rasparčavanju društvenosti tijela u javnom prostoru i uvođenju terora kao svakodnevne prakse, Sarajlića vrijedi konstantno čitati kao nekoga ko stoji iza jedne vrste humanije društvenosti iz perspektive ženskog pisma i antirasizma.
ULICA IZETA SARAJLIĆA U SARAJEVU
ULICA IZETA SARAJLIĆA U SARAJEVU
(THE STREET OF IZET SARAJLIĆ IN SARAJEVO)
- Author(s):Sinan Gudžević
- Language:Bosnian
- Subject(s):Cultural history, Studies of Literature, Social history, Recent History (1900 till today), Bosnian Literature
- Page Range:23-38
- No. of Pages:16
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić: Sarajevo; street; social life in Sarajevo during 20th century;
- Summary/Abstract:O Izetu Sarajliću mi valja govoriti u ovoj Akademiji, čiji je on bio član, a za jedanaest godina se od njegove smrti oko njegova djela i oko života reklo krupnih riječi. On je bio i moj prijatelj, a prijatelj je bio i sa skoro svima koji za ovim stolom sjedite. I sam sam učestvovao u jednoj vrsti žestokog posmrt - nog govora o njemu, te tim svojim prilogom svakako i izazvao nešto žestokih i krupnih riječi. Ni jedne od tih riječi koje sam napisao i objavio o tome kako je jedan dio intelektualne družine, sa konformizma i pokvarenosti, posmrtno vrijeđao pjesnika i čovjeka Izeta Sarajlića, ja se ne odričem. Takvima se, odavde, ja ne obraćam. U odgovor na ono što su, povodom Izeta Sarajlića, a naslovljeno na mene, već objavili, pripremam cijelu knjigu, i čim je završim, ja ću je na objavljivanje ponuditi, u Sarajevu.
NOMEN EST OMEN: FUNKCIJE VLASTITIH IMENA I TOPONIMA U SARAJLIĆEVOJ POEZIJI
NOMEN EST OMEN: FUNKCIJE VLASTITIH IMENA I TOPONIMA U SARAJLIĆEVOJ POEZIJI
("NOMEN EST OMEN": FUNCTIONS OF PROPER NAMES AND TOPONYMS IN SARAJLĆ'S POETRY)
- Author(s):Marina Katnić-Bakaršić
- Language:Bosnian
- Subject(s):Poetry, Studies of Literature, Bosnian Literature, Stylistics
- Page Range:39-44
- No. of Pages:6
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić; poetry; stylistics;
- Summary/Abstract:Iako se može reći da nema sustavnog istraživanja Sarajlićevog stila, književni kritičari uočili su karakteristične stilske postupke u poeziji ovoga pjesnika (npr. Martinović 1984/85, Vučković 1998). U opće stilske odrednice tako spadaju specifična ritmičnost i melodičnost stiha, uvjetovana različitim postupcima poetske sintakse, zatim elegičnost, sentimentalnost, odnosno pojačana emotivnost; ovome se može dodati i svojevrsna retoričnost, te narativnost koja, paradoksalno, ne dokida liričnost stihova. Svakako ne treba zaboraviti ni duhovitost, ponekad i aforističnost, te sklonost ka završetku pjesme u nagloj i snažnoj poanti. Na planu stilskih figura frekventne su figure ponavljanja – anafora, anadiploza, te općenito paralelizmi, što sve dolazi u funkciji stvaranja prepoznatljive ritmičke strukture, ali ima i mnemoničku funkciju, jer je poznato Sarajlićevo uvjerenje kako poezija treba biti zapamtljiva.
LJUBAV OSJENČENA RATOM
LJUBAV OSJENČENA RATOM
(LOVE SHADOWED BY WAR)
- Author(s):Enver Kazaz
- Language:Bosnian
- Subject(s):Studies of Literature, Bosnian Literature, Stylistics, Sociology of Literature
- Page Range:45-52
- No. of Pages:8
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić; poetry;
- Summary/Abstract:U Sarajlićevoj poeziji nisam do sada pronalazio izazove interpretativnoj imaginaciji i on je u mome čitalačkom doživljaju dugo bio pjesnik odveć ličan, ritmički glatko baladičan i elegičan, s jezikom koji ne nudi zakučaste igre i zavodljiva prenošenja do krajnjih rubova asocijativnih mogućnosti riječi. Takav doživljaj ove poezije ponio sam još iz srednjoškolskih i fakultetskih dana i njega je bezmalo uobličila kritika koja ju je označavala intimističkom, naglašavajući da je ona imala značajnu ulogu u poetičkim preobražajima književnosti na južnoslavenskom prostoru odmah iz Drugog svjetskog rata. Tako ga književnopovijesno situiravši, ta kritika kao da je obavila interpretativni posao za čitave generacije čitalaca, a Sarajlić je kasnije smještan i u estradne pjesnike koji su lomili poetski hermetizam neonadrelizma i neosimbolizma. I sam je pjesnik doprinosio takvome čitalačkom doživljaju, tim prije što je kasni Sarajlić postao kanonski pjesnik, veoma omiljen u široj čitalačkoj publici, pjesnik povišenog emocionalnog tonaliteta, estradne poetske geste, lirik koji plijeni, a svojom poezijom kao da uobličava ukus doba koje je došlo iza njega i koje je u težnji za postmodernom jednostavnošću znalo prezreti hermetičnu poeziju jezičkih igara.
SARAJLIĆEV ANTIRATNI LJUBAVNI ROMAN U STIHOVIMA
SARAJLIĆEV ANTIRATNI LJUBAVNI ROMAN U STIHOVIMA
(SARAJLĆ'S ANTI-WAR LOVE NOVEL IN VERSE)
- Author(s):Josip Osti
- Language:Bosnian
- Subject(s):Cultural history, Studies of Literature, Military history, Recent History (1900 till today), Bosnian Literature, Sociology of Literature
- Page Range:53-60
- No. of Pages:8
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić; anti-war; novel in verse;
- Summary/Abstract:Mada je pripadao prvoj generaciji pjesnika poslije Drugog svjetskog rata, koje je obilježilo ratno i poratno vrijeme, zajednički ideali, posebno u periodu obnove i izgradnje razrušene zemlje, Izet Sarajlić je, kako istinskom pjesniku i priliči, bio i ostao sam. Prve pjesme napisao je 1947., a objavio 1948. prvu knjigu, U susretu, 1949. godine. Uspomene na rat bile su najjači razlog što je u svojoj poeziji, sa željom da se rat ne ponovi, neprestano zagovarao mir. Onako kao što se, naglašenim intimizmom, pedesetih godina prošlog stoljeća, odupirao socrealističkoj, horukaškoj, udarničkoj i prekomjerno optimističkoj poeziji, isto tako se, potom, odupirao bezličnosti, hermetičnosti, nekomunikativnosti i uniformnosti modernističke poezije. A sve vrijeme je, samosvojnim senzibilitetom, branio čovjekovu osjećajnost, koja je bila izložena svakojakom nasilju, grubostima i otuđenosti, branio potrebu za iskrenošću, toplinom, ljubavlju, druženjem i prijateljevanjem. Umjesto vedre i vesele akcijske ili, kasnije, jezički eksperimentalne i hladne poezije, pisao je tankoćutnu, sivovikendaški sjetnu i elegičnu poeziju, te od pjesničkih početaka nadalje branio pjesnikovo pravo na tugu, kao što je, u tako naslovljenom tekstu, koji je preusmjerio poslijeratnu bosansko-hercegovačku kritiku, zapisao Ivan Fogl. Upravo njegove elegične i baladične pjesme, melanholične i sjetne tugovanke, kako među ranim tako i među kasnijim pjesmama, potvrđuju da ga je, usprkos podsticajnim uticajima Jesenjinove harmonično oblikovane duševnosti, Whitmanove lavine dugih, vitalističkih i čovjekoljubivih stihova, Prévertove anegdotične ljubavne lirike i Brechtove, jednostavnim riječima izricane, društvene kritike, trajno obilježila lirska atmosfera stražilovske linije pjesništva, od Branka Radičevića, preko Miloša Crnjanskog i Milana Dedinca do Stevana Raičkovića.
SARAJLIĆEV LIRSKI SUBJEKT ARS POETICA KAO ARS AMATORIA
SARAJLIĆEV LIRSKI SUBJEKT ARS POETICA KAO ARS AMATORIA
(SARAJLĆ'S LYRICAL SUBJECT ARS POETICA AS ARS AMATORIA)
- Author(s):Sunita Subašić-Thomas
- Language:Bosnian
- Subject(s):Studies of Literature, Bosnian Literature
- Page Range:61-85
- No. of Pages:25
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić; poetry; poetics;
- Summary/Abstract:Razmišljajući o tome da li bih imala nešto originalno reći o poeziji Izeta Sarajlića, ili joj bar pristupiti na neki novi način, i čitajući ono što je o njoj već napisano, našla sam da je i Radovan Vučković još davne 1981. godine započeo svoje razmišljanje konstatacijom kako je o njoj teško pisati: “Kao mladim ljudima, ona nam se uvukla u pamćenje i primali smo je sa simpatijama, bez razmišljanja, kao što se upija blagi zvuk koji nas nežno miluje i prenosi u sentimentalne iluzije ili opominje na nedavne ljudske katastrofe” (Vučković: 1998, 407)1 . Pitanje kako pisati o Sarajlićevoj poeziji nije retoričke prirode.
SARAJLIĆ I ISTORIJA
SARAJLIĆ I ISTORIJA
(SARAJLIĆ AND HISTORY)
- Author(s):Marko Vešović
- Language:Bosnian
- Subject(s):History, Poetry, Studies of Literature, Bosnian Literature
- Page Range:87-93
- No. of Pages:7
- Keywords:Bosnian literature; Izet Sarajlić; history; poetry;
- Summary/Abstract:Malo je bilo pjesnika, na našem jeziku, koji su toliko predano i strasno branili dostojanstvo života kao dobra po sebi i za sebe, unatoč svekolikim prljavštinama i užasima kojima savremeni svijet kuša da to dostojanstvo sroza, a taj život da obezvrijedi. Sarajlić je dosljedno odbijao da prihvati stvar koja je u književnosti dvadesetog vijeka gotovo bila obavezna: gotovo svako ko život nije smatrao besmislenim, žalosnim i nedostojnim življenja rizikovao je da ga ne uzmu posve ozbiljno kao pisca. Pogotovo su takvi bili oni koji, kako Sarajlić reče, “u dvadesetoj, kad počnu da pišu svoje antipjesme i antidrame, ni jedan neće propustiti da pljune po životu”. Tom “pljuvanju po životu”, koje je nerijetko išlo podruku sa punom finansijskom obezbijeđenošću, suprotstavljao se, na brojne i različite načine, takoreći svaki stih Sarajlićev.
