Terenski rad i nasilni ekstremizam
Fieldwork and Violent Extremism

Author(s): Morten Bøås
Subject(s): Islam studies, Criminology, Studies in violence and power, Radical sociology , Peace and Conflict Studies
Published by: Atlantska inicijativa: Udruženje za promicanje euroatlantskih integracija BiH
Keywords: fieldwork; violence; extremism; ideology;
Summary/Abstract: Nasilni ekstremizam je zahtjevna tema za istraživanje a jednako je izazovno obavljati terenski rad u područjima pogođenim nasilnim ekstremističkim ideologijama. Razlozi za to su brojni, a ovaj rad će se pozabaviti nekim od najozbiljnijih izazova na osnovu autorovih ličnih iskustava iz istraživanja i terenskog rada u nasilnim i opasnim okruženjima. Nažalost, ne postoji jedinstven recept za bezbjedan, etički i uspješan terenski rad niti se mi možemo pripremiti za sve situacije koje bi se moglo desiti pri obavljanju terenskog rada u područjima pogođenim nasilnim ekstremističkim idejama ili među akterima koji su takve ideje prihvatili. Mada nas svi tipovi istraživačkog rada, bilo da su zasnovani na terenskom radu ili ne, na jedan ili drugi način suočavaju sa pitanjima etike ili rizika. Međutim, u radu u nasilnim kontekstima gdje su prisutne ekstremističke ideje to postaje vrlo očito. Istraživanje na nasilnim i opasnim mjestima je komplicirano i terenski rad koji uz njega ide često podrazumijeva konfuziju, neuspjehe i greške, dok istovremeno od istraživača zahtijeva kreativnost, fleksibilnost i refleksivnost. Postoji nekoliko teških pitanja koja trebamo sami sebi postaviti prije, tokom i nakon terenskog rada na nasilnim i politički nesigurnim mjestima. U ovom radu ja ću govoriti koliko god je moguće pošteno o tome kako sam se ja u prošlosti nosio sa praktičnim i etičkim izazovima rada na terenu na nesigurnim mjestima i kakav je efekat to imalo na moj rad u zemljama Sahela, kao što je Mali, gdje su religijske ekstremističke ideje u obliku selefijskog džihadizma bile izvor inspiracije za nekoliko pobuna. Bavit ću se pitanjima koja se tiču lične sigurnosti istraživača i njihovih sagovornika na terenu – uključujući anonimnost doušnika, poziciju istraživača, i kako možemo osmisliti i generirati metode terenskog istraživanja koje pružaju sigurnost za istraživače kao i za njihove sagovornike, a da se ne kompromitiraju kvalitet podataka i etički standardi. Ovaj rad stoga nije tek još jedna rasprava o tehničkim specifičnostima određenih istraživačkih metoda niti da li se ciljevi istraživanja najbolje postižu kroz kvalitativni ili kvantitativni pristup. Umjesto toga, moj fokus je na haotičnim realnostima terenskog rada na nasilnim mjestima. Jednostavno nije moguće ponuditi recept za siguran, etičan i uspješan terenski rad, ali mi možemo učiti iz iskustava, a posebno iz grešaka koje napravimo. Ovo je stoga jedan pokušaj da se razmotre neke od grešaka koje sam ja napravio tokom terenskog rada i da se definiraju neke dileme terenskog rada na nasilnim mjestima o nasilnim ekstremističkim ideologijama i onima koji ih podržavaju – dileme za koje se mi pripremimo, ali koje, bez obzira na ono u šta neki etički istraživački odbori, čini se, vjeruju, mi ne možemo jednostavno razriješiti jednom i zasvagda. To znači da ću izvjesno vrijeme posvetiti tome šta treba a šta ne treba činiti, ali ću se uglavnom fokusirati na „znak upitnika“ jer tu se kriju najteži izazovi, pri čemu treba reći da nije lako biti svjestan gdje su te dileme locirane.

• Details
• Contents