Religijski simboli i obilježja u javnom prostoru – ka inkluzivnom pristupu
Religious symbols and features in the public space - towards inclusive approach

Author(s): Dževad Hodžić
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Public Law, Theology and Religion, Politics and religion
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; public space; religion; religious symbols; religious features; BiH; VSTV;
Summary/Abstract: Mnogo toga je došlo do izraza u osvrtima, analizama i reakcijama, u ukupnoj debati u bosanskohercegovačkoj javnosti, a u povodu Zaključka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) o zabrani isticanja vjerskih obilježja u sudskim institucijama. Neki sudionici u toj debati zauzimali su stavove o spomenutom Zaključku VSTV-a, a da uopće nisu bili obavješteni o njegovom sadržaju. Drugi su sudjelovali u raspravi gubeći iz vida činjenicu da je VSTV svojim Zaključkom zapravo zahtijevao od rukovodilaca sudskih institucija i organa primjenu već postojećih odredbi zakona o sudovima kojima se sudijama i službenicima suda zabranjuje ispoljavanje bilo kakve vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti za vrijeme obavljanja službene dužnosti. U cjelini uzev, u javnoj debati o Zaključku VSTV-a BiH preovladava percepcija sadržaja tog zaključka koja kao njegov cilj vidi prvenstveno i gotovo isključivo zabranu ženama muslimankama koje nose maramu da obavljaju sudske i druge funkcije u bosanskohercegovačkim sudovima. I, iako takva percepcija nije formalno osnovana u samom tekstu Zaključka VSTV-a ona nije niti slučajna niti bezrazložna. Također je važno uočiti da se u reakcijama većine „pogođenih“ spomenutim zaključkom VSTV-a iznosi bojazan o opasnoj mogućnosti proširenja ograničavanja, odnosno diskriminiranja pokrivenih žena i u drugim područjima javnog djelovanja. Zanimljivo je također primjetiti i to da su se na jednoj strani, među onima koji podržavaju pravo žena na maramu u javnom prostoru kao njihovo ljudsko i vjersko pravo našle i neke nevjerske nevladine organizacije, dok je, na drugoj strani, bilo i onih u čijim je istupima do izraza dolazio govor mržnje. Neki stavovi i reakcije na Zaključak VSTV-a pokazuju nerazumijevanje složenih procedura koje pretpostavljaju entitetski i nacionalni, odnosno etnički politički konsenzus predviđen za donošenje odluka u ustavnopravnoj arhitekturi BiH kao i nerazumijevanje složenosti multietničke i multireligijske stvarnosti bh-društva u cjelini. Nije nevažno ni to da se u nekim elementima kampanje koja se vodila ili još uvijek vodi za pravo žena da mogu obavljati sudske funkcije s maramom kao i u nekim elementima kampanje protiv VSTV-a ide na ruku onima u BiH, ali i u zapadnoevropskoj političkoj javnosti koji iz različitih razloga i sa različitih polazišta sumnjiče muslimane u pogledu njihovog opredjeljenja za sekularnu i građansku Bosnu i Hercegovinu. U dosadašnjoj debati o religijskim simbolima i vjerskim obilježjima u sudskim i drugim državnim institucijama izneseni su i neki referentni pogledi koji se temelje na uvidima u međunarodne konvencije o ljudskim pravima, presude evropskih sudova, različite evropske modele sekularnosti kao i u američku praksu u pogledu prava na odijevanje u skladu s vjerskim uvjerenjima u sudskim institucijama. Pa ipak, u cjelokupnom dosadašnjem toku, sadržaju i karakteru rasprave o religijskim simbolima i vjerskim obilježjima u sudovima i drugim državnim organima i institucijama, pokazalo se, kako ja vidim, da temeljni izazov o kojem je potrebno voditi društveni dijalog na svim razinama predstavlja pitanje: kako nam se valja nositi s našim različitostima, posebo onim vjerskim, svugdje u društvu, a posebno u javnom prostoru?

• Details
• Contents