Izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske
Selection of Judges of the Constitutional Court of the Republic of Croatia

Author(s): Teodor Antić
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; Constitutional court; judges; selection; legislation; procedure; requirements; Republic of Croatia; ESLJP;
Summary/Abstract: Procedura i pravila izbora ustavnih sudaca trebaju osigurati neovisnost ustavnog suda od političkih utjecaja, izbor sposobnih i iskusnih sudaca te uravnoteženi i legitimni sastav suda. U tom cilju izborni postupak treba biti potpuno transparentan, jer je potpuno i istinito informiranje javnosti najdjelotvorniji mehanizam za otklanjanje sumnji i nepovjerenja u nepristranost i izvrsnost izabranih sudaca, a što je ključno za vjeru u stručni i moralni autoritet ustavnog suda kao institucije. U području pravnog uređenju procedure izbora sudaca Ustavnog suda RH u posljednjih deset godina učinjena su dva ključna koraka u smjeru povećanja razine transparentnosti postupka. Najprije su dopunama UZUS-a iz 2002. godine propisana pravila o kandidacijskom postupku, provođenju javnog razgovora s kandidatima, izradi liste kandidata, prijedlogu nadležnog radnog tijela, načinu glasovanja o kandidatu i većini glasova koja je potrebna za izbor. Nakon toga Promjenama Ustava iz 2010. godine propisano je da je za donošenje odluke o izboru ustavnih sudaca potrebna dvotrećinska većina glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru čime su usvojeni mnogi prigovori stručne, političke, ali i šire javnosti. No i nakon tih promjena određena pitanja vezana za izbor sudaca Ustavnog suda RH ostala su i dalje otvorena. To se posebice odnosi na isticanje kandidatura, provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor (osobito radnog iskustva i istaknutosti kandidata u pravnoj struci) te mogućnostima pravne zaštite protiv odluke o izboru. Na neka od tih pitanja odgovore je dala praksa Ustavnog suda RH i ESLJP-a. Sva usvojena rješenja i odgovori ipak još uvijek pouzdano ne jamče izbor osoba isključivo prema kriteriju stručne izvrsnosti i moralnog integriteta, a ne prema bliskosti političkom, ideološkom i društvenom svjetonazoru određene političke opcije. Stoga još uvijek nije do kraja zatvoreno pitanje kako maksimalno osigurati neovisnost sudaca od političkog utjecaja kad se procedura izbora okonča i sudac stupi na dužnost. Radi ostvarenja tih ciljeva smatram potrebnim izmijeniti i dopuniti određena pravila kandidiranja i izbora ustavnih sudaca. Dio tih pravila trebalo bi usvojiti kao zakonski tekst (izmjene i dopune UZUS-a), dok bi drugi dio mogao biti usvojen u formi nižeg pravnog akta instruktivne i pomoćne naravi i pravne snage. Prije svega, izmjenama zakonskog teksta ovlast za isticanje kandidatura za izbor na dužnost ustavnog suca treba ograničiti na institucije koje predstavljaju najviše državne i pravne autoritete. Na taj se način uz kandidaturu veže i odgovornost za njezino isticanje te se postiže ozbiljnost i povećava djelotvornost izbornog postupka. Također, dopunama zakonskog teksta potrebno je propisati i okvirno urediti postupak pravne zaštite protiv odluke o izboru ustavnih sudaca (slično uređenju pravne zaštite u postupku izbora pred Državnim sudbenim vijećem i Državno odvjetničkim vijećem). S druge strane utvrđivanje i provjera podataka o radnom iskustvu i istaknutosti kandidata u pravnoj struci kao uvjeta za izbor na dužnost ustavnog suca u naravi nisu pravna već tehnička pitanja. Stoga ona mogu biti riješena od strane samog Odbora u obliku odgovarajućeg akta kojim će se njegovi članovi koristiti kao instruktivnim sredstvom i koji će ih usmjeriti i pomoći u odlučivanju (primjerice: lista pravnih zanimanja, okvirna mjerila za ocjenu istaknutosti u pravnoj stuci i slično). No pitanje je bi li takvo uređenje postupka pomoglo i u svladavanju problema postizanja dvotrećinske većine potrebne za izbor suca Ustavnog suda RH koji postoji već gotovo dvije godine i (barem za sada) još uvijek bez rješenja na vidiku? Slijedom toga postavlja se opće pitanje: je li uopće moguće pravnom normom osigurati izbor najboljih i besprijekornih kandidata za obnašanje dužnosti ustavnog suca? Ili je za to ipak presudna dosegnuta razina političke zrelosti? U tom smislu idealno rješenje zahtijeva da u procesu izbora sudaca Ustavnog suda RH ispunjavanje formalnih uvjeta bude stvarno formalnost odnosno da kvalitete istaknutih kandidata budu opće priznate, a ispunjavanje formalnih uvjeta apsolutno neupitno. Stoga središnje pitanje izbornog postupka na smije biti ispunjavaju li kandidati propisane uvjete, već tko je od njih (naj)bolji.

• Details
• Contents