Esad Kurtović, Iz historije bankarstva Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku. Ulaganje novca na dobit. Beograd: Istorijski institut, 2010, 171, ćir. (Salih Jalimam) Desanka Kovačević-Kojić, Srednjovjekovna Srebrenica: XIV-XV vijek. Beograd: SANU, Posebna izdanja knj. DCLXVIII, Odjeljenje istorijskih nauka knj. 29, 2010, 312, ćir. (Elmedina Kapidžija) Stiven Ransiman, Srednjovekovni maniheizam. Studija o hrišćanskoj dualističkoj jeresi. Čačak – Beograd: 2008, 202 (Salih Jalimam) Jacques Le Goff, Intelektualci u srednjem vijeku. Zagreb: Jesenski i Turk 2009, 320 (Adis Zilić) Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XXXII, 2010, 236 (Sedad Bešlija) Недељко Радосављевић, Шест портрета православних митрополита 1766-1891. Београд: Историјски институт, Посебна изданја, књ. 57, 2009, 155 (Nedžad Novalić) Robin Okey, Taming Balkan Nationalism: The Habsburg “Civilizing Mission” in Bosnia, 1878-1914. Oxford: Oxford University Press, 2007, 346 (Dženan Dautović) Izvještaji o situaciji u Drinskoj banovini, knj. 1 (1929 – 1931) i knj. 2 (1932 -1935). Edicija: Građa za proučavanje političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (XIX i XX vijek), n. s. I (X) (ur. dr. Andrej Rodinis). Sarajevo: Arhiv Bosne i Hercegovine, 2009. i 2010, 486 + 754 (Budimir Miličić) Sandra Biletić, Amira Hujdur (prir.), Pisma Hajimu Altarcu iz koncentracionih logora u Drugom svjetskom ratu. Sarajevo: 2010, 331 (Sanja Gladanac) Safet Bandžović, Bošnjaci i antifašizam. Ratni realizam i odjek rezolucija građanske hrabrosti (1941). Sarajevo: Autorovo izdanje, 2010, 467 (Sabina Veladžić) Boško Zuckerman, Psihologija Holokausta.Protužidovska propaganda u NDH i Srbiji (1941-1945). Zagreb: Židovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj, 2011, 373 (Eli Tauber) Kosta Nikolić, Srđan Cvetković i Đoko Tripković (prir.), Bela knjiga – 1984: obračun sa „kulturnom kontrarevolucijom“ u SFRJ. Beograd: JP Službeni glasnik i Institut za savremenu istoriju, 2010, 290 (Muhamed Nametak) Admir Mulaosmanović, Bihaćka krajina 1971-1991. Utjecaj politike i političkih elita na privredni razvoj. Sarajevo: Institut za istoriju, 2010, 159 (Aida Ličina) Karl Kaser, Patriarchy after Patriarchy. Gender Relations in Turkey and in the Balkans, 1500-2000. Studies on South East Europe (ed. Karl Kaser), Wien: LIT Verlag, 2008, 322 (Amir Duranović) Bahrudin Bijedić, Operacija „Leteći zmaj“: progon jugoslovenskog diplomate na osnovu lažne optužbe. Sarajevo: Historijski arhiv Sarajevo, 2010, 399 (Dženita Sarač Rujanac) Heike Karge, Steinerne Erinnerung – versteinerte Erinnerung? Kriegsgedenken in Jugoslawien (1947–1970). Balkanologische Veröffentlichungen Osteuropa Institut der Freien Universität Berlin, hg. Von Holm Sundhaussen, Bd. 49, Wiesbaden: Harrassowitz Verlag, 2010 (Sara Bernasconi)
More...
Keywords: Tito’s fund; scholarships; Bosnia and Herzegovina
Tito’s fund for Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina was founded in January of 1974 and was a republican branch of Tito’s fund for Yugoslavia. The initiative for its establishment appeared at the beginning of 1972 and was connected to the celebration of the jubilee from the life of Josip Broz Tito, his eightieth birthday and thirtyfifth anniversary at the head of the League of Communists of Yugoslavia. The aim of the mentioned celebrations was the glorification of Tito’s personality and work, with the intention of strengthening his personality cult. Considering the fact that the beginning of 1970-ies was a period of turbulent activities on the political scene of Yugoslavia, Tito’s personality was supposed to serve as an integrating factor in the country and therefore in this period his personality and deeds were even more glorified. In such circumstances an idea arose about the establishing of Tito’s fund, although, from its conception to its realization, from February 1972 to May 1973, when Tito’s fund for Yugoslavia was established, there passed a period of almost one and a half year. The primary activity of Tito’s fund was the distribution of scholarships, at the beginning exclusively to the children of workers and to young workers, as its title clearly stated, and subsequently the basis for the grant distribution was expanded to other categories of population. At the end of the 1970-ies and idea appeared to rename Tito’s fund into the Josip Broz Tito Foundation. This idea implied only the change of the name but not significant changes to its activities. The biggest changes referred to the expansion of the basis for grant distribution. Tito’s fund for Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina in the period 1974-1986 granted 3748 scholarships, which in relation to the overall 31.844 scholarships granted in Yugoslavia made up 11.77% of scholarships. Its role was not only to promote Tito’s personality cult but also to achieve certain educational, social, human resource, ideal and political aims.
More...
Godišnjak. Sarajevo: Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH, 2012, knjiga 41, 292 Esad Kurtović, Vlasi Bobani. Sarajevo: Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, 2012, 162 Vermitteln – Übersetzen – Begegnen: Transferphänomene im europäischen Mittelalter und in der Frühen Neuzeit. Interdisziplinäre Annäherungen, ur. Balázs J. Nemes / Achim Rabus, Nova mediaevalia; Bd. 8, Göttingen: V & R Unipress, 2011, 278 Tibor Živković, De Conversione Croatorum et Serborum – A Lost Source, Beograd: Istorijski institut, 255 Боро Бронза, Аустријска политика према простору Босне и Херцеговине 1699–1788. Бања Лука: Филозофски факултет, 2012, 407 Bakir Tanović, Čurčića vakuf, osnovan 24.redžepa 1149.h.godine (28.novembar 1736.godine), Sarajevo: Dobra knjiga, 2012, 124 Zijad Šehić, U mojoj Bosni - povodom stogodišnjice posjete cara Franje Josipa I Bosni i Hercegovini od 30. maja do 4. juna 1910. Sarajevo: Dobra knjiga, 2013, 221 ( Hannes Grandits, Obitelj i socijalne promjene u hrvatskim selima (18.-20. stoljeće), Studije slučaja Bobovac i Lekenik. Zagreb: FF-press, 2012, 291 Edvin Pezo, Zwangsmigration in Friedenszeiten? Jugoslawische Migrationspolitik und die Auswanderung von Muslimen in die Türkei (1918 bi 1966). Südosteuropäische Arbeiten, 146, Oldenbourg Verlag, München 2013, 374 Omer Hamzić, Gračanica i okolina u periodu između dva svjetska rata (pravno-politički i društveno-ekonomski razvoj). Travnik: Univerzitet u Travniku, Pravni fakultet u Kiseljaku, 2012, 453 Emily Greble, Sarajevo 1941 – 1945. Muslims, Christians, and Jews in Hitler’s Europe. Ithaca and London: Cornell University press, 2011, 276 Snježana Banović, Država i njezino kazalište; Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu 1941. – 1945. Zagreb: Profil, 2012, 483 Husnija Kamberović, DŽEMAL BIJEDIĆ – politička biografija. Mostar: Muzej Hercegovine, 2012., 464 Ksenija Cvetković-Sander, Sprachpolitik und nationale Identität im sozialistischen Jugoslawien (1945 - 1991). Serbokroatisch, Albanisch, Makedonisch und Slovenisch. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag, Balkanologische Veroeffentlichungen, Band 50, 2011, 453 Hrvatsko proljeće 40 godina poslije. Zagreb: Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012, 439 Kosta Nikolić, Vladimir Petrović (prir.), Od mira do rata: dokumenta Predsedništva SFRJ. Tom 1, (januar - mart 1991), Institut za savremenu istoriju, Fond za humanitarno pravo, Beograd, 2011, 480., Od mira do rata: dokumenta Predsedništva SFRJ. Tom 2, (jun – jul 1991): rat u Sloveniji, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 2012, 376 Amra Čusto. Uloga spomenika u Sarajevu u izgradnji kolektivnog sjećanja na period 1941-1945. i 1992-1995. ̶ komparativna analiza. Sarajevo: Institut za istoriju, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, 2013, 142
More...
Keywords: censorship;censorship in communist countries;communism and democracy;dissident intellectuals;dissident journalist;political trials; law in communism;propaganda;sfr yugoslavia;
More...
Keywords: Salih Burek; Pašaga Mandžić; Adil Zulfikarpašić; Teufik Selimović; Tuzla;
Po završetku studija na Ekonomskom fakultetu u Beogradu došao sam u Tuzlu i zaposlio se u Direkciji Rudnika lignita “Kreka”, preciznije rečeno u Komercijalnoj službi Rudnika. U toj službi i kao upravitelj Rudnika lignita “Lukavac”, jednog od Krekinih rudnika, proveo sam vrijeme od 20. novembra 1952. do 13. maja. 1957. godine. Kada sam prvog decembra 1957. godine po želji Pašage Mandžića, tadašnjeg predsjednika Sreskog narodnog odbora Tuzla, stigao u Banoviće, osjećao sam se kao da sam u nekoj dalekoj tuđini. Do Živinica sam se koristio vozilom, a od Živinica do direkcije Rudnika u Banovićima valjalo je pješačiti puteljkom kojeg prolaznici nazivaju kozijim putićem. Koziji putić, a na vidiku nigdje koze! Po oslobođenju ondašnje Jugoslavije među prvim njenim zakonima našao se i zakon o likvidaciji koza. Ispade da je neko i koze, tugo naša, svrstao u fašiste! Proturječiti tome nije se smjelo. A od davnina se znalo za kozu da je narod zbog koristi od nje i skromnosti njenih potreba i ne naziva kozom, već “sirotinjskom majkom”.
More...
Keywords: intellectuals; Serbia; Albania; national ideas; ideology; Serbian literature; army; gender;
MIXER, Rigels Halili: Mi, sinovi nacije; antiCEMENT, Dalibor Plečić: Svakodnevica horor priče; ARMATURA, Adriana Sabo: Kad su žene postale oficiri; VREME SMRTI I RAZONODE, Predrag Lucić: Rane Luke Meštrevića, Branko Jovanović: Ništa ne znam o Miši Stanisavljeviću
More...
Keywords: Historical revisionism; hate speech; violence against Serbs; relativization of the Independent State of Croatia; ustasha regime; heritage Independent State of Croatia; nationalism;
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović objavila je 20. novembra 2018. godine analizu naslovljenu: Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. U tom tekstu proziva čitav niz državnih i crkvenih institucija te desnocivilnih organizacija za toleriranje i poticanje rehabilitacije nasljeđa tzv. Nezavisne Države Hrvatske i ustaškog režima. Analiza pučke pravobraniteljice svakim slovom pogađa suštinu onoga što se u 2018. Godini iskristaliziralo kao predominantan trend u javnom prostoru, s posebnim naglaskom na djelovanju Rimokatoličke crkve, Hrvatske radiotelevizije, raznih ratno-veteranskih udruženja, desnih udruga civilnog društva, ali i samih vrhova državne vlasti. Tako, primjerice, kaže: “Unatoč tome, eksplicitni ustaški ili nacistički simboli ili oni koji asociraju na ustaški pokret prisutni su u javnom prostoru u Hrvatskoj. Tako se posljednjih godina tiskaju knjige, pišu i objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emitiraju televizijske emisije u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH. Osim u huškačkim i nacionalistički obojenim medijima, ovakvi stavovi iznose se i u službenom glasilu Katoličke crkve, a prodrli su i u prevladavajuće medije, uključujući i na javnu televiziju.” [...]
More...
Keywords: homeland; Croatia; Zagreb; Osijek; history; heritage; politics; WWII; antifascism;
Ne jednom smo si postavili pitanje zašto bi mladi ljudi trebali imati odnos prema prošlosti!? Većinu vremena tijekom našeg obrazovanja, nemamo velik interes za povijest. Često ju smatramo dosadnom i nepotrebnom. Međutim, dođe vrijeme kada si počnemo postavljati važna pitanja o kojima odgovore tražimo upravo u osobnim rukopisima i stranicama ispisanima povijesnim podacima koje nam mogu pomoći razumjeti uzroke sukoba, ratova i stalnih kršenja ljudskih prava. Uzroke i načine ljudskog stradanja koje nas vode traženju puteva solidarnosti i pozitivne društvene akcije, pamćenja i sjećanja. Zašto bi mlade prošlost trebala zanimati i kako danas dovodimo u vezu prošla zbivanja i život mladih danas? Vjerojatno se nećete iznenaditi, no mladi ljudi imaju odnos prema prošlosti, oni ga stvaraju i on se u njima stvara svakodnevno. Kroz obiteljske priče, iskustva naših susjeda, nastavne sadržaje, medije... Ključno je pitanje kakav je to odnos. Stvaramo li odnos prihvaćanja svega što čujemo ili ipak u tom odnosu spram prošlih zbivanja ima prostora kritičkom razmišljanju, selekciji sadržaja, korištenju kvalitetnih izvora informacija? Kakvom vidimo ulogu osobnih iskustava, kakvu priču o ratu i miru ona pričaju? Jeste li znali da su mladi najčešće korišteni instrument totalitarnih režima 20. stoljeća? Jeste li znali da mladi uglavnom nemaju pristup objektivnim interpretacijama povijesnih zbivanja utemeljenih na činjenicama? Jeste li znali da su mladi ljudi danas aktivni pronositelji isključivih političkih ideja i govora mržnje? Što mislite zašto je tome tako? Kako mladi mogu postati nositelji pozitivnih promjena, poruka solidarnosti i kulture mira? U pogledu na prošlost važnim ističemo suočavanje s istom, s bolnim posljedicama sukoba i ratova, s mnogobrojnim stradanjima nedužnih – djece, mladih, žena, staraca, muškaraca... Ističemo važnost suočavanja s istom jer se pokazuje da se povijest ponavlja. Važno je učiti iz nje. I sami poznajete izreku – povijest je učiteljica života! Čemu nas ona uči? Razmislite o nekim aspektima vašeg života danas, utjecajima koji su vas formirali – stavovima i iskustvima vaših baka i djedova. Kakvu odgovornost mladi ljudi imaju oko toga? Složit ćete se da je naša odgovornost kao mladih pripadnika/ica društva u kojemu živimo upravo način kako ćemo živjeti i graditi naša društva, na vrijednosnim temeljima ravnopravnog i uvažavajućeg odnosa spram svih ljudskih bića i njihovih prava i sloboda. Uz tu odgovornost, važna je i ona kako ćemo pričati povijesne priče i govoriti o prošlim zbivanjima, kako ćemo prenositi iskustva naših predaka. Naposljetku, važan je i naš stav prema teškim posljedicama ratova i svh oblika društvene isključivosti i političkoga nasilja koji nas i danas u modernim društvima okružuju. Upravo zato odlučili smo se na promišljen i sustavan doprinos dijalogu o prošlosti i kulturi sjećanja na stradanja i otpor nasilju kroz obogaćivanje nastave povijesti i nastavnih materijala. Željeli smo da taj dijalog unese kvalitetnije poznavanje i razumijevanje povijesnih zbivanja kod mladih, ali i da ih potakne na aktivno istraživanje povijesti njihova zavičaja – mjesta stradanja, mjesta sjećanja, mjesta otpora... Ove smo godine istražili zavičaje Osijeka, Zagreba i Opatijsko-liburnijskog kraja. U suradnji sa III. Gimnazijom Osijek, zagrebačkom Gimnazijom Lucijana Vranjanina i opatijskom Gimnazijom Eugen Kumičić kao i Volonterskim centrom Osijek i Muzejom Slavonije, Centrom za mirovne studije i Udrugom antifašističkih boraca i antifašista Opatije i Liburnije, u kasnim ljetnim, jesenskim i ranim zimskim mjesecima učili smo, razgovarali i istraživali ‘Moj zavičaj kroz vrijeme’ - kako smo i nazvali zajednički projekt – u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća te naslijeđe antifašizma na ovim prostorima. U tijeku istraživanja, suradnju smo ostvarili i sa nizom drugih vjerskih i manjinskih organizacija, koje su s nama podjelile njihova iskustva ovih teških događaja. Željeli bismo da nam se više srednjih škola u Hrvatskoj pridruži u otkrivanju povijesti krajeva koja su obilježila teška stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraća, ali i antifašističkog otpora za vrijeme i poslije rata koji je jednako tako ostavio duboke tragove u kulturi hrvatskoga društva.
More...
Keywords: published works; Bibliography; publications of the Institute for History in Sarajevo;
I. IZDANJA INSTITUTA I PUBLIKACIJE IZDATE UZ UCESCE INSTITUTA, II. RADOVI STALNIH SARADNIKA MONOGRAFIJE I DRUGE KNJIGE, III. RADOVI SPOLJNIH SARADNIKA
More...
Keywords: Montenegro; political trends; education policy;
Fašizam je zlo sa mnogo lica. Njegovi pojavni oblici mogu se prepoznati čak i u društvima razvijene demokratije, a u društvima koja su proizašla ili proizilaze iz autoritarnih i totalitarnih oblika vladavine fašizam i dalje ima brojne pojavne oblike. Aktuelnost borbe protiv fašizma koincirira sa efektima globalne ekonomske krize, što je samo jedan od povoljnih ambijenata da fašizam „dobije šansu”. Pitak i plitak u svom izrazu, fašizam relativno lako mobiliše društveno nezadovoljstvo nudeći jednostavna u zlu ogrezla rješenja. Fašizam se mora izučavati u kontinuitetu, jer od svoje pojave do danas fašizam opstaje prilagođavajući svoje zlo niskim strastima društva. Zbog toga se mora izučavati u školama, sa pristupom koji će doprinijeti razumijevanju dubine ove pošasti. Fašizam nije samo velika zla prošlost, fašizam je tinjajuća i stalna opasnost. Takođe, treba obratiti pažnju i na one koji od antifašističke borbe prave fetiš. Umjesto afirmacije građanskog koncepta društva i antifašističkih vrijednosti, time se unosi politička demagogija. A demagogija je i pogonsko gorivo fašizma. Ovo opominje koliko je ovaj levijatan žilav protivnik, ovaj jahač zla upravo kroz demogaške matrice sebe predstavlja kao viteza spasa. Fašizam ima bezbroj uloga koje može da igra u društvu neotpornom na ekonomske krize, nacional-šovinističke tendencije, loše javne politike. Da bi društvo jačali i činili otpornijim na zlo fašizma, potrebno je raditi na izgradnji kapaciteta građanskog i demokratskog ambijenta, kroz afirmaciju principa suživota, tolerancije, društvene odgovornosti, solidarnosti. Najbolji i najplemenitiji način jačanja društva na zdravim osnovama je jasan koncept antifašističkog obrazovanja i stvaranje mogućnosti da građanin postane jači i otporniji na fašističke tendencije i demagoške kampanje. Obrazovanje kroz učenje činjenica, toleracije i kritičkog mišljenja uz podsticanje dijaloga - koncept je koji mora naći mjesto u našim školama.
More...