Author(s): Srećko Horvat / Language(s): Croatian
Issue: 18/2013
Kada je prije nekoliko godina britanski povjesničar Niall Ferguson održao predavanje u Zagrebu, ulazak Hrvatske u Europsku uniju opisao je ovako: Hrvatska će u Europsku uniju ući poslije ponoći, kada su već svi gosti pijani, a hrane je ponestalo. Prostor je potpuno uneređen, mnogi spavaju, a neki su već uzeli kapute i pripremaju se za odlazak. Jedan hrvatski novinar, poznat prije svega po svojim apologijama »nevidljive ruke« i vjere u »slobodno tržište«, u tekstu objavljenom za hrvatski Forbes u lipnju 2013. prisjetio se te slike i zapitao se zašto bi netko uopće odlazio na taj tulum u tako kasne sate. Prvi je argument da će se, kada se pijani gosti opet probude, pokazati da »među njima mnogi raspolažu velikim bogatstvom, koje ćemo im lakše, onako mamurnima, moći i znati pokupiti«. Drugi je argument da »mi ionako nikada nismo bili posebno važni poznavatelji i konzumenti Dom Perignona, Cheval Blanca, Trou Normanda, Boulette d’Avesnesa, kavijara i ostalih delicija, da bi nam bi lo važno to što su one već popijene i pojedene«. I napokon, treći: »Sada ćemo, gotovo baš kao i njihovi vlasnici, imati pravo reći da su te dveri ‘naše’«. Naravno, da bismo nekog od spomenutih pijanaca nakon burne noći nagovorili da umjesto u rastrošne Grke investira u »našu Rvacku«, moramo najprije sebe dovesti u red, moramo se »otrijezniti od naših špricera, tuduma, ganga i volovskih ražnjeva«.
More...