Pamćenje žrtava i ostvarivanje prava mladih generacija na učenje povijesti utemeljene na činjenicama
U razgovorima s ljudima s različitih strana društvenih podjela uvjerila sam se kako je za normalizaciju odnosa prema živim a neophodan pijetet prema ‘njihovim ’ žrtvama. Još u djetinjstvu čula sam od susjede koja je izgubila muža kako očekuje da se u javnosti ne govori samo o fašističkim logorima, poput Gonarsa u koji je iz okupirane Ljubljane 1942. odveden moj djed, nego i o zatvoru u kome je poslije Drugog svjetskog rata 1945. bila zatvorena i sama. Željela je da i njena patnja u rukama tadašnjih represivnih institucija ostane zapamćena. Danas pamtimo da su neki ratnici, koji su i sami bili žrtve nacističkih zločina i proganjani kao partizani i komunisti, poslije rata i sam i postali nasilni isljednici i mučitelji. Mada isticanje pijeteta prema svim nevinim žrtvama polako postaje prihvaćeni standard političke korektnosti malo se zemalja približilo idealu nadilaženjem podjela na ‘naše ’ i ‘vaše ’ žrtve u kojima su sazreli uvjeti za istraživanje okolnosti smrti i pamćenje svih stradalih.
More...