4.50 €
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Veronauka je predmet koji uspostavlja vezu između najdubljih sfera bića koje veruje i njegove manifestacije u društvenom polju. Ona se tiče naših znanja o učenjima vlastite ali i drugih vera, kao i emotivnih senzora koje razvijamo u stalnom dijalogu između čoveka i Boga, crkve i društva, svetog i svetovnog. Ona se tiče i voljnog aspekta našeg bića te, budući da religija ima saznajnu, emotivnu i akcionu komponentu, ovakvu jednu strukturu ima, ili bi trebalo da ima i veronauka. Kao takva, ona nije tipičan predmet čije se gradivo jednostavno može savladati, a puko savladavanje gradiva ovde i ne treba da bude cilj.
More...
Poistovjećivanje religijske i etničke pripadnosti je svakodnevna pojava bh. društva, tako da pitanje vjeronauka u državnim školama i njegovo povezivanje sa pitanjem diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti predstavlja osnovu za pitanje koliko religijsko obrazovanje (konfesionalno ili nekonfesionalno) može utjecati na izgradnju pravičnijeg bh. društva.
More...
Odlaskom SR Jugoslavije u istoriju, na pola puta je prekinut proces donošenja saveznog zakona o vjerskoj slobodi. Me đutim, tim prekidom nije nestao onaj "duh zakona" koji se bio opredmetio u pokušajima legislativnog opredmećenja jednog shvatanja moderne ideje o vjerskim slobodama u našem današnjem društvu. Ne treba sumnjati da će on prije ili kasnije, kao retuširana ili "dora đena" verzija pomenutog Prijedloga zakona, ponovo uskrsnuti u srbijanskom parlamentu. Zbog toga moguća analitička i kritička pažnja, koju još uvijek izaziva taj prijedlog, nije arhivistički orijentisana, nego se nužno mora usmjeriti na razumijevanje onoga "duha" koji pod krinkom brige o vjerskim slobodama, najavljuje neslobodne i diskriminatorne oblike rješavanja toga važnog elementa pitanja o ljudskim slobodama. U osnovnim tačkama pokušaćemo rasvijetliti temeljnu spornost Prijedloga zakona o vjerskoj slobodi.
More...
1. Pitanje verskih sloboda i prava na veroispovest ulazi u širi kontekst ljudskih prava i sloboda, kako sa stanovišta unutrašnjeg, tako i me đunarodnog prava u ljudskim pravima. Reč je o obliku prava na slobodu ljudskog duha, prava na duh, duhovni život čovekov, koji mora biti potpuno autonoman. Ako je bit čovekova njegovo dostojanstvo, a dostojanstvo njegovo (po Kantu) proizilazi iz čovekove autonomnosti, tada se načelno mora priznati, garantovati i zaštiti puna čovekova subjektivnost i individualitet u najiracionalnijem delu njegova bivstva – prostoru vere, verskog ube đenja, kao odnosa čovekovog prema transcedentnom. Ako se tu pokušava "nametnuti" neka obaveza, ili neki "ispravan" stav, tada se otvara najširi i najrigidniji prostor terora nad ljudskim bićem.
More...
Do školske godine 1904/05. Franjevačka bogoslovija Bosne Srebrene nije bila objedinjena. Naravno govor je o ovoj školskoj ustanovi pri koncu turske vladavine u Bosni i u doba kad je već Austro-Ugarska zauzela ovo područje. U pojedinim samostanima Bosne Srebrene bili su poneki tečajevi bogoslovije. Kad je godine 1904. četvrti tečaj Franjevačke bogoslovije završio svoje naukovanje u Kraljevoj Sutjesci, a ostala dva, prvi i drugi, u Livnu, trećeg nije bilo, odluči starješinstvo Bosne Srebrene da se sva tri ova tečaja okupe u Gučoj Gori i da se u tom mjestu školuju studenti Bosne Srebrene – piše o tome fra Marijan Jakovljević. No tu su studenti ostali samo školske godine 1904/05. Zašto? I o tome piše Jakovljević. On bilježi da je ovo krilo samostana u Gučoj Gori, gdje su stanovali studenti, bilo trošno, na više je mjesta krov i prokišnjavao. S tim nisu bili zadovoljni ni studenti ni meštar – tada je bio fra Marijan Jakovljević. S druge strane ni gučanski gvardijan fra Jako Jurić nije bio zadovoljan plaćanjem Provincije za studente. Provincijalat je o tome obaviješten od obiju strana. Reagirajući na to Definitorij provincije zatraži nove ponude od samostana za primanje Bogoslovije pod svoj krov i uz koje bi uvjete to učinili.
More...
Godina 1909. važna je za našu lokalnu, bosanskohercegovačku povijest, a unutar nje napose za povijest bosanskohercegovačkih katolika i Hrvata. Te je, naime, godine u Sarajevu započela s radom i djeluje i danas – u kontinuitetu, bez ijednoga izgubljenog semestra! – objedinjena Franjevačka teologija, visokoobrazovna institucija Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
More...
Publicistička djelatnost je jedan od najvažnijih aspekata kulturnog angažmana bosanskih franjevaca. Sve do novijega vremena – do osnivanja vlastitih obrazovnih i kulturnih institucija – publicistička djelatnost bosanskih franjevaca bila je isključivo vezana uz entuzijazam i pojedinačna ostvarenja članova ove zajednice, bilo da je riječ o tiskanju prve knjige na narodnom jeziku (Nauk krstjanski fra Matije Divkovića iz 1611.) ili pokretanju prvog časopisa, prvog franjevačkog i uopće bosansko-hercegovačkog časopisa (Bosanski prijatelj fra Ivana Frane Jukića iz 1850.), da spomenemo samo najvažnije među njima.
More...
Na početku Jean-Luc Nancyjeve knjige Au fond des images čitamo: „Smisao “svetog” (sacré) ustvari se svagda brka sa smislom “religioznog” (religieux). Ali religija je vršenje obreda koji oblikuje i održava izvjesnu vezu (sa drugima i sa samim sobom, sa prirodom i sa natprirodnim). Religija nije, po sebi, priređena svetom (ordonée au sacré). (Ona to također nije ni vjeri, koja je opet jedna druga kategorija.) Sveto, uzeto samo za sebe, označava ono odvojeno, stavljeno po strani, odsječeno i isključeno. U jednom smislu, religija i sveto se suprotstavljaju, dakle, kao što se veza suprotstavlja prekidu. U drugom smislu, bez sumnje, religija se može predstaviti kao ono što stvara vezu sa ovim izdvojenim svetim. Ali u još jednom drugom smislu, sveto jeste to što jeste samo kroz odvajanje, pa veze s njime ni ne može biti. Dakle, u strogom smislu riječi, nema religije svetog. Ono je upravo ono što, za sebe, ostaje po strani, u udaljenosti i sa čime se ne uspostavlja veza (ili pak sasvim paradoksalna veza). Ono je nešto što se ne može dotaći (ili je samo stvar dodirivanja bez doticaja). Da bih se izvukao iz konfuzije, nazvat ću ga ono distinktno (le distinct).“ Nancy će u nastavku ovoga uvodnog teksta, kroz razmatranja koja su koliko etimološka toliko i fenomenološka, posve u stilu Heideggera, ovo distinktno povezati sa “distinktivnom crtom” (trait distinctif) koja “razdvaja ne toliko ono što ne pripada poretku dodirivanja, dakle onom nedodirljivom, nego radije onom neopipljivom”. Distinktno koje figurira na mjestu svetog će se potom ukazati kao stvar umjetnosti, jer upravo ona, kao slikarstvo, književnost itd, stvara svoje učinke kroz distinktivnu crtu.
More...
Tema ovog članka je teologija u Crkvi i društvu danas. Zato je potrebno najprije ukazati na značenje pojma teologije po kojemu želim obraditi stvarnost Crkve u suvremenom svijetu danas. Kao što već Augustin iznosi, teologija po svojoj etimologiji znači prije svega nauk ili znanje o Bogu (Augustin, De civit. Dei VIII, 1). Materijalni objekt teologije jest dakle primarno sam Bog. Ali, u teologiju spadaju sekundarno i sve stvorene stvari i bića ukoliko oni stoje u odnosu prema Bogu, kao što kaže Toma Akvinski: “U svetom nauku se sve promatra pod vidom Boga, bilo to sam Bog, ili što je sve usmjereno na Boga kao izvor i cilj” (Omnia pertractantur in sacra doctrina sub ratione Dei, vel quia sunt ipse Deus, vel quia habent ordinem ad Deum ut ad principium et fi nem. Toma Akv., S. th. I 1,7). Tako, dakle, osim nauka o Bogu, teologija se na svoj specifičan način i svojom vlastitom metodom bavi i svim drugim stvarima i bićima zemaljske stvarnosti, među koje spada također cijeli svijet i Crkva u njemu.
More...
Živimo u vremenu u kojem se svako, često i najmanje, otvaranje prema pozicijama “drugoga” tumači kao izdaja vlastitog kulturnog i vjerskog identiteta. Često se i najjednostavnija, poštena, spremnost na preispitivanje stavova vlastite grupe, svjesno tumači kao “popuštanje” vjerskom relativizmu, ili još gore kao “predaja” pred neprijateljem. Tako i ekumenski dijalog u krilu vlastite zajednice neki tumače kao slabost i popuštanje drugom, dok isti taj dijalog se često vidi kao dobra prilika da se druga strana lukavo nagovori na odustajanje od vlastitih pozicija i uvjerenja. Stoga se ekumenski dijalog u nekim krugovima smatra običnim crkvenim politikantstvom, koje je motivirano više “pragmatičnim” razlozima nego željom za slogom i jedinstvom razjedinjenih Kristovih učenika.
More...
Moja je zadaća da, iz rakursa muslimanskih doktrina, kratko i kritički prokomentiram sadržaj Dokumenta i da ga usporedim sa ostvarenim rezultatima dotadašnje kršćanske i uopće zapadnjačke percepcije islama i muslimanskog svijeta. Tema je kontroverzna u onolikoj mjeri koliko je kontroverzan zvanični stav Katoličke crkve prema islamu i muslimanima. Zbog toga sam i prihvatio poziv kolege dr. Ivana Šarćevića da ovom prilikom iznesem svoja zapažanja. Iznijet ću četiri teze i kratko ih obrazložiti!
More...
Naočigled današnjih brojnih očitovanja krize u Crkvi, među frekventnije pojmove u analizama i vizijama izlaza spada i pojam duhovnosti. Pri tome nije ni približno jasno što se shvaća pod duhovnošću, koji je njezin pravi sadržaj, koji autentični modeli i koji put do nje vodi. Izvan je sumnje da je duhovnost sastavni dio crkvenog života i da ona u Crkvi ima svoju povijest od njezina početka. Međutim, danas smo svjedoci pojavi različitih oblika duhovnosti koji se znatno razlikuju vanjskim očitovanjem i kojima glavno mjerilo postaje subjektivni doživljaj i pozivanje na osobnu religioznu kompetentnost. Sve to upućuje na nužnu kritičku dimenziju duhovnosti. Budući da je današnji istaknuti oblik duhovnost velikim dijelom pneumatocentričan, on je pokrenuo brojne refleksije o stvarnosti Duha i probudio pneumatologiju.
More...
Teologija je u umjetnosti relativno rano prepoznala saveznicu, a u nekoliko navrata liturgijska uloga umjetnosti zahtijevala je izravnu obranu. Najjasnije je to izraženo dvjema saborskim odlukama, jednom na Drugom nicejskom saboru 787. godine kada su zaustavljene ikonoklastične struje unutar Crkve i otvorena vrata srednjevjekovnom preoblikovanju liturgijskoga prostora: “I. Ako netko ne priznaje da se Krist, naš Bog može prikazati u svom ljudskom obličju, neka bude izopćen.; II. Ako netko ne priznaje da su prizori iz evanđeljā prikazani na slikama [imaginibus], neka bude izopćen.; III. Ako netko ne časti te slike [učinjene] u ime Gospodnje i njegovih svetaca, neka bude izopćen.; IV. Ako netko odbija svu crkvenu predaju, pisanu ili nepisanu, neka bude izopćen.”
More...
Ovo kratko izlaganje ne iscrpljuje postavljenu temu, nego više definira problem, ukazuje na smjer i postavlja okvir istraživanja i prikaza koji bi zahtijevao jedan veći rad. Sam naslov izlaganja najprije zahtijeva preciziranje sadržaja razgraničenjem značenja između pojmova modernog i suvremenog. Moderno je ono što je u modi, što prevladava u općem ukusu, u estetskim, umjetničkim ili nekim drugim mjerilima. Moderno je redovno i suvremeno, ali ne mora nužno biti. U glazbi su još uvijek moderne tehnike skladanja prve polovice dvadesetog stoljeća, skladatelji i skladbe iz tog vremena, iako tu više ne možemo govoriti o suvremenosti, jer nas od tog vremena dijeli skoro jedno stoljeće. Prikladnije je stoga govoriti o modernoj umjetničkoj glazbi, nego o suvremenoj, i zbog toga što od suvremene (pri čemu mislimo na zadnja dva-tri desetljeća) nemamo dovoljan vremenski odmak, kritičku distancu, dok je o dvadesetom stoljeću još uvijek aktualno govoriti.
More...
Suppose people were before faith, but it also legitimate to suppose the contrary, faith was before people. In the multitude of encounters and relations between people and faith over many decades, but also centuries, the phenomenon, moreover the phenomena of “people’s faith” have been growing. As such “people’s faith” has come from theological systems, orthodox fundamentalisms, refined dogmatic systems… So people’s faith has almost always emerged to measure of people, their conventions, their “pre-religious” experiences, their dreams and own answers to human encounters with the “the last questions” – of birth, joy, death, disease, work, war, gender… In short, people’s lives are the birth places of “people’s faith,” People’s faith is created from people’s mythology, magic, tradition, in sum, from integral tradition not yet improved enough to be official and systemized. In this research paper “ the people’s Islam” on a world level, on the local, Balkan and Bosnian, and on the micro local in the region of Travnik is predominantly addressed. Special attention is given to the phenomena of the “hygienic” purifying of people’s faith and its eradication through modernistic, reformist and fundamentalist projects.
More...
Prison radicalization is a global concern particularly in the moderate Muslim countries those are under threat for violent extremism by Islamist militant.Though the aim of prison is to protect society by confining offenders in facilities that are supposedly safe, humane and secure and to ensure that offenders are actively participating in programs that will assist them in becoming law-abiding citizens when they return to their communities. But prison settings present both risks and opportunities with respect to violent extremist offenders. Poorly managed detention facilities of any types could become potent incubators of radicalization though it is not the only place where violent extremist radicalization occurs. Bangladesh is one of the countries which is facing threat by Islamist militant. The law enforcement situation, democratic practice, injustice and discrimination among the different classes are setting fuel to become people radicalize. The prison situation of Bangladesh is very worse and it may become a hub for recruitment and brainwash place for Islamist militant. The key objective of the study is to assess the realities of prison radicalization in Bangladesh and the effectiveness of deradicalization programs. Based on the objectives the study has designed on qualitative approach.The data was collected via using a semi-structured questionnaire exploring the concept of radicalization, prison radicalization, process, key factors and ways to prevention from both from primary and secondary sources. The paper will give a real scenario of prison of Bangladesh, problems, management system of captured Islamist militants and interventions for deradicalization.
More...
This study aims to tackle issues related to the connection between religion and mass media in relation to the rise of the Internet as a channel of communication. Is the community interested in accessing the online environment in order to deal with religious topics? Are religious cults interested in creating a visible presence online? Where should a line be traced and how easily can the extremes be reached? These are some questions posed while studying religion and new media.
More...
A central theme in the bioethical debates of the 21st century is humanenhancement, approached from different perspectives, such as cognitive or aestheticenhancement – however, the most provoking approach is that of moral enhancement.A society with a majority of moral people is a historial dream of humankind, andsome researchers argue that we may be nearing it. This chapter discusses severalconceptual and ethical issues resulted from moral enhancement. It aims to show thattoday’s direct interventions of moral enhancement, which are supposed to make manmore moral, fail in their aim to make the world a better place.
More...