
MIDHAT BEGIĆ JUČE I DANAS
Kad smo prije gotovo tri decenije, nakon njegove smrti (16. 11. 1983) okupljali svjedoke jednog života i djela, poznavaoce, saradnike i poštovatelje i pripremali broj časopisa Izraz njemu posvećen, ispunjavalo nas je, toga se dobro sjećam, osjećanje nenadoknadivog gubitka. Danas, u povodu stogodišnjice njegovog rođenja (12. 07. 1911), nakon što smo, jednom više, iščitavali tog pjesnika eseja, mislim da dominira svijest o nemjerljivom dobitku. Djelo koje je ostavio Midhat Begić stameno je i nezaobilazno, na njega se pozivaju, u odnosu na njega određuju oni pisci, književni teoretičari i kritičari koji su svjesni svoga duga i nastoje da kroče stazama na koje im je on ukazao, - i dalje od njih-, jednako kao i oni koji u poletu ostvarivanja svojih zamisli definišu sebe kroz Begićevo djelimično poricanje ili omeđivanje njegovog uticaja. Midhata Begića privlačili bi i jedni i drugi. Begić je dobro znao da se do stvaralačke istine, one koja može voditi naprijed, ne može kročiti samo istim, istosmjernim putevima. U svojim stavovima naš teoretičar i rodonačelnik nije bio znanstveno sujetan: imao je onu rijetku a urođenu mogućnost distanciranja od samoga sebe, u polemikama nije istrajavao na apriorizmima, nego samo, i uvijek, ali onda do dna mogućeg zaključivanja, na argumentima.
More...