Krivo srastanje na Partizanskom groblju
Kad sam čuo da su opet i to za vrijeme policijskog sata razbijali ploče na Bogdanovićevom Partizanskom groblju u Mostaru, istovremeno sam osjetio tugu, bijes i gađenje, da bi mi kao prva pomisao došla pjesma Krivo srastanje od Azre. Preciznije, pomislio sam na nekoliko konkretnih stihova iz te mračne Štulićeve pjesme s istoimenog albuma: „I svi tvoji plaćeni nitkovi, doušnici i sjecikese, i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula… a talon nose ružni i opaki, s nečuvenom moći da tjeraju što zažele. Mnogo ih je i strašno galame, obično razbiju sva ogledala na koja naiđu, da ne ostane ni pomen na ljepotu“.
More...