Андрей Александрович Синицын: жизнь и судьба в Костёнках
To the 70th Anniversary of A.A. Sinitsyn
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
To the 70th Anniversary of A.A. Sinitsyn
More...
The article presents the first results of the study of Sungir 1 endocranium by means of computed tomography. To obtain a 3D model and determine the volume of the individual’s brain, a specialized DICOM viewer was used. On the endocranium, a number of grooves and convolutions were described, as well as the topography of the middle meningeal artery. Clearly seen is the reflection of the division of the telencephalon into frontal, parietal, temporal and occipital lobes. The lateral groove separating the temporal lobe from the frontal and parietal lobes is clearly visible, too. Some development of the occipital lobes of the cerebral cortex, including the visual associative zone, is noted.
More...
This is a short reply to Professor Reichlin’s comment on my book Setting Health-Care Priorities. What Ethical Theories Tell Us. The version of prioritarianism I rely on in the book is defended as the most plausible one. The general claim that there is convergence between all plausible theories on distributive justice is also defended with regard to assisted reproduction, disability, and enhancement.
More...
Review of scientific life of Slavenka Drakulić written by Nadežda Čačinović.
More...
Slavenku sam upoznala prije desetak godina kad je trebala nekoga da joj pomogne posložiti arhivu, srediti papire koje je godinama gomilala — svoje knjige na raznim jezicima, kritike iz novina i časopisa, intervjue koje je radila ili koje je radio netko s njom. Pri prvom susretu, otvorila je ormare s policama nagomilanih knjiga, članaka, pozivnica, video kazeta i cedeova sa snimkama razgovora u medijima i na tribinama. Nekoliko godina sam popisivala i slagala te papire — kronološki i po vrstama — biografija, bibliografija, sudjelovanja... Nije uvijek bilo lako, Slavenkine su knjige prevedene na brojne egzotične jezike — za neka izdanja nismo bile sigurne s koje strane se čitaju! Obimnost arhive me zadivila, jer Slavenka je osoba neumorne energije koja ne prestaje pisati i govoriti i upozoravati na ono što joj se čini važno. Upornost je jedna od njezinih najvećih osobina — unatoč bolesti i drugim preprekama — nikad joj nije teško sjesti i napisati još jedan tekst o pretučenim ženama, još jedan o socijalizmu, još jedan o feminizmu.
More...
Jesen je daleke 1980. godine, na samom smo početku školske godine, u Centru za kulturu i umjetnost, bivšoj II. zagrebačkoj gimnaziji u Križanićevoj ulici. Kao i sve ostale, ta je gimnazija ukinuta, tj. preoblikovana tri godine prije, u vrijeme provođenja kontroverzne reforme školstva popularno zvane »šuvarica«. Govorilo se tada za gimnazije da su dobre škole, ali samo za one koji odluče studirati i završiti studij, no da nakon njih ostajemo neosposobljeni za bilo što. Nas srednjoškolce iz Križanićeve to je zbunjivalo jer smo velikom većinom i željeli studirati, i to na umjetničkim akademijama i humanističkim fakultetima, te nam nije bilo pravo da nećemo nikada biti gimnazijalci. Uglavnom, u bivšoj zagrebačkoj II. gimnaziji, za mnoge anarholiberalnoj školi, nije dobro odjeknuo diktat vlasti koji se najkraće može opisati kao »dokidanje elitnih slojeva u socijalističkom društvu« te se nismo vidjeli kao dio željene afirmacije — navodno inspirirane skandinavskim modelom — proizvodno–uslužnih zanimanja u području koje se, u skladu sa samoupravnom doktrinom zvalo — udruženi rad.Jesen je daleke 1980. godine, na samom smo početku školske godine, u Centru za kulturu i umjetnost, bivšoj II. zagrebačkoj gimnaziji u Križanićevoj ulici. Kao i sve ostale, ta je gimnazija ukinuta, tj. preoblikovana tri godine prije, u vrijeme provođenja kontroverzne reforme školstva popularno zvane »šuvarica«. Govorilo se tada za gimnazije da su dobre škole, ali samo za one koji odluče studirati i završiti studij, no da nakon njih ostajemo neosposobljeni za bilo što. Nas srednjoškolce iz Križanićeve to je zbunjivalo jer smo velikom većinom i željeli studirati, i to na umjetničkim akademijama i humanističkim fakultetima, te nam nije bilo pravo da nećemo nikada biti gimnazijalci. Uglavnom, u bivšoj zagrebačkoj II. gimnaziji, za mnoge anarholiberalnoj školi, nije dobro odjeknuo diktat vlasti koji se najkraće može opisati kao »dokidanje elitnih slojeva u socijalističkom društvu« te se nismo vidjeli kao dio željene afirmacije — navodno inspirirane skandinavskim modelom — proizvodno–uslužnih zanimanja u području koje se, u skladu sa samoupravnom doktrinom zvalo — udruženi rad.
More...
One afternoon in late January 1990, I happened to be in Split at my parents’ taping some borrowed jazz records, when the phone rang. It was my old friend Predrag Lucić,* already an accomplished young journalist, who had just returned from his trip to the United States where Slobodna Dalmacija, our local daily, sent him to cover the first ever Convention of HDZ** in the USA, held in Cleveland, Ohio. Considering that the first free elections were only a few months away and that the future President of Croatia, Franjo Tuđman was also in attendance, it seems in hindsight that the gathering indeed bore a certain historical significance.
More...
Many modern poets were solely concerned with human relationships – and what they considered to be urgent finally seemed arrogant. Their poetry was an extension of the academies which were an expression of one dimensional society which netted and bound up the possibility of deepening human, mammal consciousness. Finding a new poet like Vojo Sindolic who is hungry for wider vision is exciting.
More...
I remember one evening in May 1992 when a motley crew gathered in Vojo’s rented flat in Belgrade, the CNN was broadcasting the most recent shelling of Dubrovnik, and this one Yugoslav went on and on about Yugoslavia, how all was well and what good could come out of this separation, the formation of new states... He did not say a word about the war, though. Seeing a shell hit the roof of his house, 2 Za Rokom Street, Vojo interrupted the Yugoslav and his tale of Yugoslavia devoid of time and place, blurting out: “May you see your house on CNN!”
More...
Govor prof. dr. Mladena Bevande na Svečanoj akademiji u povodu 50. godina Odsjeka za pedagogiju.
More...