We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Кад сам се, почетком маја месеца 1909. године, враћао из Москве са прославе Гогољеве стогодишњице, мене поче освајати све јача и јача жеља, да свратим на који часак у Толстојеву Јасну Пољану, која ми беше уз пут – само неколико врста од жељезничке пруге.
More...
Sve započinje s jezikom. Jezik, kao lakmusov trag na papiru istančano pokazuje i najmanje promjene u našem biću, i pažljivu čovjeku ključ za poimanje života. Čovjek koji dobro zapaža postaje piscem, a njegovo “oružje“ postaje književni jezik. Bilo koja promjena u jeziku, ne gledajući na moguće socijalne promjene, predodređena je unutarnjim zakonitostima, njegovim bogatstvom, gipkošću, složenošću, tradicijom.
More...
Dana 20. januara 1908. g. Tolstoj je zapisao u svom Dnevniku: „Počeo sam pisati studiju “O nazatku, nevjerovanju i neprotivljenju”. Prvo je studija „Zakon nasilja i zakon ljubavi“ objavljena, skraćena na intervenciju cenzure, u listu „Kievskie vesti“ 1909. U kompletnoj verziji je objavljena u izdanju „Svobodnoe slovo“ (Christchurch, Engleska, 1909.). Znamo da je Tolstoj umro 1910. godine. Možemo se složiti s primjedbom A. Guseinova da je ta studija Tolstojevo „duhovno zavještanje“.
More...
Milena Rudež, Bosansko–danski pisac Milena RUDEŽ: LICA I GRADOVI, Adresa, Novi Sad, 2015. Bibliography
More...
ТРАЈНО ПРОВЕРАВАЊЕ ИСКОПИНЕ НЕЈЕШАН ЧОВЕК ДА ИКОГА ПОЗНАЈЕМ ТЕК ПОШТО ИЗГУБИШ КЉУЧЕВЕ КАД БИХ ХТЕО ДАНАС ДА БУДЕМ КАО НА ПОЧЕТКУ УТАБАВАМ СВОЈ САТ У ПЕСАК НАПУШТЕНА ХОДОЧАСНИЧКА ЦРКВА ГДЕ ИМА ПРОСТОРА МРТВА ПРИРОДА НА РУБУ ГРАДА ПРЕД СВАНУЋЕ ЈЕДНОМ, НА ВРХУ ПЕШЧАНЕ ДИНЕ ИЗВИЂАЧИ УНАТРАШКЕ МАНИРОМ ПОРОДИЧНИХ ФОТОГРАФА ЛЕКТИРА У СНЕГУ ДНЕВНИК ПОСМАТРАНО ТВОЈИМ ОЧИМА НАС ДВОЈЕ НА ГРОБЉУ СВЕТЕ МАРГАРЕТЕ УСРЕД ЈЕДНОГ СТИХА ШТА МЕ СЕ ТИЧЕ ОН? ДАМА У МУЗЕЈУ ЛЕТО СЕОСКИ ШОР ТО ЈЕ ТАКО ПРОСТО ПРЕД ВИРЦБУРГОМ, БЕЗ ФАНФАРА И ТАЛАМБАСА СУБОТА, СТАНИЧНА УЛИЦА ОВА НИЈЕ МОЈА СТАРЦИ ЛЕПА РЕТКА ВРБА ПОРТРЕТ Г. С. КРАТАК ПРЕКИД ПАРК ЗА СТАРЦЕ У БЕРЛИНУ КАФАНА НА ПЛАжИ ХРОНИКА БЕЛЕжИ БЕРЛИН, ПОСЛЕ РАТА ШТА ЈЕ ТО ЈЕ ЛИ ОВАЈ ДАН ТОЛИКО ДРУГАЧИЈИ У МОЈЕ ИМЕ ЉУБИТЕЉ ПОПОДНЕВА НА КИМСКОМ ЈЕЗЕРУ БЕЛУТАК ПРОЈЕКАТ С ЦИПЕЛАМА ТУжНИ ГИТАРИСТИ СЛИКЕ ТЕШКОЋЕ С МЕСЕЦОМ И ЗВЕЗДАМА
More...
Bježati od besmisla stvarnosti i tražiti utočište u pismu i pisanju, stara je i davno viđen atema. U različitim književnim epohama ispisivana na osobene načine, uvijek prisutna i zanimljiva. Zašto se ovakvom temom baviti kroz romane Seada Mahmutefendića? Razlog je u načinu na koji Mahmutefendić ispisuje svoje romane, i nama, književnim kritičarima, koji pokušavamo uvijek negdje autora smjestiti i klasificirati, zadaje probleme.
More...
Romaneskna konstrukcija literarne sintakse Mahmutefendićeve proze hibridizirana je žanrovska projekcija malih priča propitanih na osnovu dokumentariziranog sjećanja o tragičnom iskustvu upisanom glasom naratora koji se upušta u politicku, historijsku i kulturološku raspravu. Takvom se tehnikom oslikava dijagonalni egzistencijalus južnoslavenskog čovjeka: život u jugoslavenskom vremenu, potom u hrvatsko i u doba Tuđmana, selidba u Bosnu, pojavljuje se pisac s iskustvom čitanja štiva njemačkih mistika, indijskih pjesnika, pravoslavnih hagiografa, francuskih moralista, europskih apatrida i heretika, zatim doživljaj šezdesetosmaške groznice... Propituje se pozicioniranost pojedinca u vremenu totalitarizma i ideoloških granica, otvara se dijalog o već objavljenoj knjizi “Zezanje Salke Pirije” u istoimenom romanu a u heterogenoj žanrovskoj postulaciji: elementi eseja, rasprave i kritike, novinskog članka, sjećanja kao progresivnog prostora u kojem je upisana prošlost.
More...
U pristupu djelu Seada Mahmutefendića brojne su mogućnosti njegova čitanja i tumačenja. Raznovrsnost teksta (romani, pripovijetke, pjesme, eseji, kolumne, recenzije, intervjui...), uz nesvakidašnju produktivnost, otvaraju najrazličitija viđenja.
More...
Kad sam čitao djela Seada Mahmutefendića i kad sam čitao što drugi pišu o njemu, te što on sam piše o sebi, onda sam zapazio njegovu srodnost s Friedrichom Nietzscheom, s kojim smo svi sudbinski povezani, jer je Nietzsche u svom Antikristu rekao da smo mi, kršćani ubijanje života proglasili životom, jer mi obožavamo ubijanje, uništavanje života, obožavamo ništavilo, pretvaranje života u ništa. Volja za ubijanjem proglašena je svetom, umjesto da svetom proglasimo volju za umnažanjem života. Umjestovječnoga Da životu, imamo vječno Da ubijanju života.Kad sam čitao djela Seada Mahmutefendića i kad sam čitao što drugi pišu o njemu, te što on sam piše o sebi, onda sam zapazio njegovu srodnost s Friedrichom Nietzscheom, s kojim smo svi sudbinski povezani, jer je Nietzsche u svom Antikristu rekao da smo mi, kršćani ubijanje života proglasili životom, jer mi obožavamo ubijanje, uništavanje života, obožavamo ništavilo, pretvaranje života u ništa. Volja za ubijanjem proglašena je svetom, umjesto da svetom proglasimo volju za umnažanjem života. Umjestovječnoga Da životu, imamo vječno Da ubijanju života.
More...
Sead Mahmutefendić (r. 1949. u Sarajevu) ušao je – ili bolje rečeno – uletio je poput komete repatice u bosanski kulturni i književni prostor na samome izmaku stoljeća (1998.), nakon ratne kataklizme, koja je apokaliptički razorila i opustošila kulturalni krajolik zemlje u kojoj je Mahmutefendić rođen i u koju se odisejski vratio i svojim fizičkim bićem, mada u duhovnome smislu on iz Bosne nikada nije niti otišao niti je iz nje duhovno i emotivno ikada izbivao. Osim svoga osebujnog književnoga prtljaga (sedam objavljenih knjiga do 1997.) Sead Mahmutefendić donio je u svoj bosanski zavičaj i neke posve novevrijednosti, prije svega eruptivni stvaralački temperament, neutaživu ambiciju i donkihotovski zanosno htijenje da se uspne do samih vrhova “bosanskih literarnih himalaja”.
More...
Fascinira utjecaj ideologije/ideologija na svakodnevni život. I na umjetnost dakako, ali i na njeno nastojanje da se odupre tim velikim pričama, ili tim unaprijed određenim, značenjski isplaniranim životnim ulogama, koje treba što bolje odigrati, kako bi se izvukla određena korist ili nagrada. Od prije je poznato da književnost može pri tome imati ulogu podražavanja performativnih praksi koje jedna ideologija servira, ali i s druge strane može da svojom pričom bude suprotnost i razlika u odnosu na prvu priču. I naravno, tu je postmodernistička igra, koja u okvirima svojih poetika miješa izmišljeni svijet sa stvarnim, fikciju i fakciju, te ukida granice između ta dva svijeta. Također, postmodernizam taktikama fragmentarnosti uzmiče nekakvom tipu usustavljivanja, te i na taj način, relativizirajući svoju poziciju, ujedno relativizira i poziciju i pojam istine teksta ali i istine kontekstualnih okvira samog života koji tematizira.
More...
