Bilješke o međuvremenu
Notes on the meantime

Summary/Abstract: 24. veljače 2022. vrijeme je počelo teći drugačije. Postalo je nekako neuhvatljivo. Ponekad je znalo biti strahovito sporo, a istovremeno prebrzo. Teško bih mogla objasniti taj fenomen, ali ovaj dojam ima više ljudi u Ukrajini. To je, možda, slično osjećaju vremena čovjeka koji trpi bol i svaki mu je sat dug kao vječnost, a svjestan je da život prolazi jako brzo... Jutro 24. veljače podijelilo je živote Ukrajinaca na prije i poslije. Prije i poslije napada Rusije na našu zemlju. Prije i poslije rata. Nisam znala da se ljudi tako naglo mijenjaju fizički, do neprepoznavanja. I ne zna se da li će bar dio njih ikad sličiti na sebe prijeratne. Nekadašnja unutrašnja slika svijeta sigurno se neće vratiti. Jedan veoma lucidan hrvatski književnik napisao mi je: »mislim o tome kako živimo (zasad) u različitim svjetovima«. Možda stvar zbilja nije samo u prostoru, već i u vremenu koje ovdje teče drugačije? U sjećanju na vrijeme prije i očekivanju vremena poslije, u tom međuvremenu koje jeste život? Rat oduzima iluziju da čovjek nešto odlučuje. Nakon pola godine rata Ukrajinci sve više cijene ono što imaju, ono sad, pa nek je to i [među]vrijeme.

• Details
• Contents