Govor pjesnika o praznini: nagovještaji Branka Miljkovića i Miroslava Antića o tami koja okružuje vatru
Poets speak of the Void: Branko Miljković's and Miroslav Antić’s Allusions of the Darkness Surrounding the Flame

Summary/Abstract: Inspiracija za tekst koji slijedi proističe iz Popine prve pjesničke zbirke Kora. Popino slovo o praznini našao sam podudarnim, preklapajućim sa onim što se može pronaći u pjesmama Miroslava Antića i Branka Miljkovića. Govor o praznini, osvještavanje karaktera neprostornosti i nesaopštivosti onostranosti u velikoj je mjeri zaokupilo pomenute pisce. Ono o čemu su oni našli načina da govore jeste postojanost odnošenja bića spram praznine, jesu aluzije kraja sadržane u svijesti. Među redovima pojedinih pjesama ovih dvaju pjesnika sadržane su i crtice o esenciji ništavila, o njenoj supstancijalnosti u materijalnom. Ta onostrana imaterijalna beskonačnost dvostruko je prisutna kod bića; kroz njegovu usmjerenost, težnju i pokret, i kroz sadržanost u njemu (biću). Stalno nagovještena smrt, nepostojeća zapućenost ka ništavilu u značajnoj mjeri određuje i životnost bića. Vatra, plamen, o kojem pišu Miljković i Antić, jeste u izvjesnom smislu anticipacija mraka, praznine. Biće negira smrt vlastitom igrom, zanesenošću, svojim zalaganjem (nastojanjem), svojom unesenošću u trajanje i bivanje. Pomenuti pjesnici prepoznaju tu glasovitu živost kao zaglušivanje smrti, kao gest kontra prolaznosti.

• Details
• Contents