Postoji li povijest seksualnosti?
Is there a history of sexuality?

Summary/Abstract: Seks nema povijest. On je prirodna činjenica utemeljena u funkcioniranju tijela te, kao takav, leži izvan povijesti i kulture. S druge strane, seksualnost se zapravo ne odnosi na neki aspekt ili svojstvo tijela. Za razliku od seksa, seksualnost je kulturalna tvorevina: ona predstavlja prisvajanje ljudskoga tijela i njegovih psiholoških kapaciteta od strane ideološkog diskursa. Seksualnost nije somatska činjenica; ona je kulturalni učinak. Seksualnost, tako, ima svoju povijest – premda (kao što ću argumentirati) ne jako dugačku. Dakako, reći to ne znači ustanoviti nešto očigledno – unatoč samopouzdanu prizvuku s kojim sam to učinio – nego predložiti kontroverznu, sumnjivo pomodnu te, možda, izrazito kontraintuitivnu tvrdnju. Čini se da opravdanost takve tvrdnje ne počiva ni na čemu čvršćem od prestiža briljantnog, pionirskog, no uvelike teorijskog rada pokojnog francuskog filozofa Michela Foucaulta. Prema Foucaultu, seksualnost nije stvar, prirodna činjenica, nepromjenjivi i nepomični element u beskonačnoj gramatici ljudskoga subjektiviteta, već „skup učinaka što ih je u tijelima, ponašanjima, društvenim odnosima izazvao izvjestan dispozitiv (...) jedne složene političke tehnologije“. „Seksualnost“, Foucault inzistira u drugom odlomku, „ne treba shvaćati kao neku vrstu prirodne datosti koju bi vlast pokušavala ukrotiti, ili kao neko slabo poznato područje što bi ga znanje malo pomalo pokušavalo otkriti. To je ime koje se može dati jednom povijesnom dispozitivu: ne pozadinska stvarnost koju bismo teško dokučili, nego velika površinska mreža na kojoj se podsticanje tijela, pojačavanje zadovoljstava, podstrek na govor, stvaranje spoznaja, pojačavanje kontrola i otpora nadovezuju jedni na druge prema nekoliko velikih strategija znanja i vlasti.“

• Details
• Contents