Blagodat osamljenosti
Boon of the Solitude

Summary/Abstract: Potkraj devedesetih, u doba kad sam donosio odluku da velik dio svoga vremena i svojih spoznajnih interesa posvetim epohalnim rezovima, svjetonazorskim sudarima i kontekstualnoj uvjetovanosti djela i djelovanja Miroslava Krleže, bio sam već podrobno obaviješten o opsegu i o multivarijantnosti njegova opusa, ali i o golemoj literaturi posvećenoj konsenzualno najvećem hrvatskom piscu. Moja je odluka, doduše, padala u vrijeme svojevrsna procjepa u kojem je politička i svjetonazorska recepcija pisca istom izlazila iz faze radikalne negacije svojstvene ranim devedesetima, a nesigurno ulazila u razdoblje po koječemu mirnije od prethodnoga. Prijelaz, istina, nije prošao posve bez Krleže, kad se, na primjer, kasnih osamdesetih i ranih devedesetih pripremao i (1993) pojavio prvi svezak Krležijane, personalne enciklopedije s uredničkim potpisom Velimira Viskovića u izdanju Leksikografskoga zavoda, koji je nedugo prije ponio piščevo ime, ali su njegovu pojavu bili popratili negativni odjeci, pa čak i isprike, zbog vremenske nepodobnosti i političke nekorektnosti oživljavanja književnoga imena čiji spomen prizivlje duh prošle epohe i nepovoljne ideološke konotacije.

• Details
• Contents