К прагматике литературных манифестов русского авангардизма
Toward the pragmatics of literary manifest of Russian avant-garde

Summary/Abstract: Članak je pokušaj da se razmotri pragmatika literarnih manifesta ruskog avangardizma s gledišta teorije govornih akata. Postavljaju se slijedeće teze: 1. Manifesti, programi, deklaracije i rezolucije u povijesti ruske književnosti sreću se od vremena pojave simbolizma sve do osnutka Saveza pisaca. Za žanrovski sistem avangardizma oni čine bitnu grupu tekstova. 2. Književno-programatski tekstovi stvaraju automodele književnosti. Uvjet pojave ovih modela jest predodžba o tome da gnoseološkom refleksijom umjetnost može dostići samosvijest. 3. Spoznaja i odredjenjevlastita gledišta realizira se u ovim tekstovima kroz polemiku s drugim - tudjim, ali alternativnim - koncepcijama u smislu književno-umjetničke komunikacije. 4. U okvirima grupe književno-programatskih tekstova prema njihovoj funkciji u književnoj i društvenoj komunikaciji, kao i u govornom dijelu književnog života, mogu se izdvojiti slijedeći žanrovi: manifesti, deklaracije, programi i rezolucije. 5. Sudionici (instancije) pragmatske relacije u književnom manifestu dani su ne samo implicitno i eksplicitno (budući da tekstovi govore o autoru i recipijentu) nego i konkretno: autori i čitaoci kao članovi konkretnih povijesnih komunikacijskih akata. . 6. Književni manifesti na razini govornog utjecaja pozivaju čitaoce da poistovjete implicitne likove autora i čitaoca s eksplicitnim koncepcijama u odnosu autora i čitalaca. U dva posljednja dijela iskazuje se retoričnost i poetičnost manifesta te narušavanje i pomicanje granica izmedju umjetničkih i neumjetničkih tekstova koju oni izazivaju.

• Details
• Contents