An–arhé kao glas naroda
An–arhé as the voice of the people

Jacques Rancière and the attainments of politics of disagreement

Summary/Abstract: Zašto govorimo da je danas sve postalo političko i da se sve odvija u znaku estetskoga? Nisu li ta dva naizgled suprotstavljena pojma možda ipak samo Janusovo lice iza čije se maske skriva praznina drugih određenja osim onoga što suspendira svako moguće (nad)određenje? Govori se, naime, da je politika moć vladanja ljudima u zajednici (politeia, civitas dei, republika, monarhija, demokracija). Estetika se, pak, označava područjem čiste tjelesnosti iskustva onoga što pripada jeziku i slici u doživljaju ljepote. Nije riječ o osjećaju, već o doživljaju. Razlika je u tome što je osjećaj predmet psihologije. Usto je i pokretač umjetnosti kao odnosa između djela i promatrača. Doživljajem imenujemo refleksiju osjećaja na višoj razini opažaja. Politika kao moć i estetika kao doživljaj nisu u suprotnosti s obzirom na određenje onoga što ih omogućuje. Nemoguće je provoditi vladavinu moći bez podražaja u osjetilnome doživljaju. Odnos između tog dvojega čini se uzročno–posljedičnim. Ipak, problem nastaje kada se postavi u pitanje njihova veza. Ono što više ne određuje politiku kao moć niti estetiku kao doživljaj osjetilnosti u svijetu zacijelo dolazi s nastankom neke posve drukčije »politike« i »estetike«. S onu stranu »moći« i »osjetilnosti« prebiva njihovo mjesto. Očito je riječ o drukčijem odnosu. To je događaj djelovanja bez–temelja. Grci su ovo imenovali riječju an–arhé. Suvremeno mišljenje nakon Heideggera, otpočevši s etičkim obratom u djelu Emmanuela Lévinasa, može se otuda nazvati post–fundacionalizmom ili rastemeljenjem bezuvjetnoga načela »prirode«, bitka kao prisutnosti, ideje Boga i svega što je imalo značajke onto–teologijske tradicije.

• Details
• Contents