Nad jednom žrtvom nadnesen
Overarched over a victim

Summary/Abstract: Noć se nad Gelu spuštala naglo, slično vranama koje iznenada slete na neko stablo. Bila je teška, nekako ljepljiva i zastrašujuća. Eshil je pamtio i drukčije noći, one vedre, obasjane mjesečinom, zalivene vinom i ozvučene pjesmom koja blagotvorno djeluje na ljudski duh. Te vedre noći u kojima se sjedilo uz vatre koje su titrale na licima sugovornika koji su, zahvaljujući volji bogova, opet bili okupljeni u taboru nakon dana koji su proveli ubijajući neprijatelje čije su vojskovođe pokušavale uništiti sustav vrijednosti koji je stoljećima izgrađivalo društvo naroda kojemu je i Eshil pripadao, kažem: te su noći pripadale njegovoj mladosti. U takvim je noćima on puštao mislima okupiti se na sijelo u njegovoj svijesti, opustiti se i zabaviti uz priče onih kojima je još do priče bilo, uz vino koje ih je činilo tromima, ali koje je ponekad i njemu razvezivalo jezik. Misli tada nisu postavljale dubokoumna pitanja (ona će doći kasnije, s godinama koje će Eshilu postupno širiti vidike); one su pripadale mladosti i težile onome čemu mladost i inače teži – jednostavnosti i mašti. Vojnik zaista ne treba puno: njemu je potrebna noć kako bi mu rekla da je proživio još jedan dan, da bi mu dala nadu da će ih doživjeti još mnogo i potrebna mu je mašta (a vojnik najradije mašta o ženskim čarima) kako bi mogao izdržati sve nevolje koje sa sobom vojnički život nosi.

• Details
• Contents