Izborni zakon i demokratska praksa
Electoral Law and Democratic Practice

Summary/Abstract: Izbornim zakonom kojim se definira izborni model posredstvom kojeg će se izraziti politička volja građana Republike Hrvatske predstavlja ključnu instituciju demokratskog političkog ustrojstva države. Različiti izborni modeli predstavljaju izraz političke volje da se različiti građanski interesi što adekvatnije očituju u najvišem zakonodavnom tijelu države, u Saboru. U javnoj raspravi o izbornom modelu doći će do izražaja različite građanske stranke i frakcije koje će težiti onakvom izbornom modelu koji će najviše pogodovati saborskoj reprezentaciji volje birača koje zastupa dotična stranka ili frakcija. Različitost i brojnost izbornog modela s kojima se susrećemo u zemljama suvremene demokracije, njihovo stalno usavršavanje i otvorenost svjedoči o tome da kroz sve te izborne modele djeluje težnja za što preciznijom kvantifikacijom pluralističke građanske volje i interesa. Naravno, izvorni interesi i izvorna volja birača ne može se kvantitativno reducirati niti do kraja reprezentirati. U osnovi svakog numerički strukturiranog izbornog modela krije se kvalitativni oblik izražavanja i usaglašavanja različitih građanskih volja i interesa, a to je konsenzus. Većinskoj kvantitativnoj demokraciji uvijek faktički korespondiraju oblici konsenzualne demokracije u kojoj se očituje stvarni interes različitih političkih grupacija građana.

• Details
• Contents