KRIZA UMA I "SVIJET ŽIVOTA"
CRISIS OF REASON AND "LIFE-WORLD"

Summary/Abstract: Naučno se nikad nije pitalo o načinu na koji svijet života neprekidno fungira kao osnova, o načinu na koji su mnogostruka predlogička važenja svijeta života fundamentalna za logičke, teorijske istine. A možda je naučnost koju ovaj svijet života zahtijeva kao takvu i u njenoj univerzalnosti jedna osobita naučnost, upravo ona koja nije objektivno- logička, ali koja sprovodi posljednje utemeljenje, naučnost koja nije niža, već po svojoj vrijednosti viša ... Ono što je zaista prvo jeste "puki subjektivno-relativni" opažaj svojstven prednaučnom životu u svijetu. Dakako, za nas to "puko" ima, kao drevna baština, prezrivu boju doksa. U samom prednaučnom životu ono naravno, nema ničeg od toga; ono je tu područje podrobnog osvjedočavanja, a polazeći odatle ono je područje podrobno provjerenih predikativnih saznanja i upravo onako utvrđenih istina kako to zahtijevaju same praktične namjere života, koje određuju njihov smisao. Prezir sa kojim naučnik koji slijedi novovjekovni ideal objektivnosti pristupa svemu "puko subjektivno-relativnom", ne mijenja ništa u njegovom vlastitom načinu bivstvovanja, kao što u tome ne mijenja ništa ni to što i tom naučniku ono ipak mora biti dobro poznato bilo gdje mu se obratio, i neizbježno mu se mora obratiti" (E.Huserl, Kriza evropskih nauka 1991. str. 104/5.)

• Details
• Contents