Rad kao transcendencija - bit: nesvjesna i svrsishodna djelatnost
Work as transcendence - essence: unconscious and purposeful activity

Summary/Abstract: U svom eseju »O afirmativnom karakteru kulture« Herbert Marcuse je iznio shvatanje po kome bit i najinherentnija sadržina kulture jeste umjetnost, a umjetnost je odredio kao samu bit i prirodu čovjeka, pa je analizama fenomenologije ljudske biti došao do koncepcije po kojoj ljudsko društvo u svom autentičnom vidu, i cjelokupnost socijalnih pojava, u biti nije ništa drugo nego umjetničko djelo. Autentična kultura je tako identificirana sa onim što je autentična umjetnost, a ova sa autentičnom izvornom kreativnom djelatnošću, koja pak jeste jedini medij egzistencije onog ljudskog. Analizama fenomenologije kulture u tradicionalnom smislu, Marcuse je došao do shvatanja po kome se o kulturi ne može govoriti kao o jednom »sektoru društvenog bitka« sa njenom specifičnom sadržinom i zakonomjernošću kako bi to učinila jedna sociologija ili filozofija kulture, nego da je naprotiv uvijek riječ o supstanciji socijalnog života, onda kada je riječ o pojmu kulture. Budući da je socijalni život u biti umjetničko djelo, kako je Marcuse najvjerojatnije pod uticajem Schillera i Schellinga, formulisao svoje stajalište, to je analiza umjetničke produkcije i umjetničkog produkta put da se dospije do pretpostavki socijalnog supstrata uopšte. Sama po sebi kultura u tradicionalnom značenju nema nikakav smisao, ali u izvornom značenju ona predstavlja ono što socijalni život jeste u cjelini. Shvaćena u ovom smislu kultura je ona sfera socijalnog izvan koje se zapravo uopšte ne javlja socijalno zbivanje. Socijalni život u cjelini jeste kultura. Fenomenologija socijalnog jeste fenomenologija biti kulture, fenomenologija umjetničkog.

• Details
• Contents