Univerzum kao metafilm
The Universe as Metafilm

Summary/Abstract: Hitchcockova fantazija o direktnoj stimulaciji ljudskih mozgova doimala se futuristička i apsurdna 1950-ih kad je o tome govorio svom scenaristu, Ernestu Lehmanu. Međutim, nakon nekoliko desetljeća, znanstvena i filmska tehnologija toliko je uznapredovala da Hitchcockova dosjetka više nije nevjerojatna. U filmovima Douglasa Trumbulla Brainstorm (1983) i Katherine Bigelow Čudni dani (1995), izravno snimanje i prikazivanje moždanih valova prikazano je kao realnost. Naravno da ovi filmovi pripadaju znanstvenofantastičnom žanru, a konkretne mogućnosti ovih tehnika nisu usavršene kao što su opisane. Međutim, mene ne zanima točno stanje stvari koje se može prikazati u ovim filmovima. Provlače me implikacije za odnos između ljudskih bića (subjekata), slika i svijeta - i za osnovnu sliku o mislima o kojoj je govorio Hitchcock, u vezi njegova rada kao i razvoja suvremenom filmu i suvremenoj audiovizualnoj kulturi. Što ako Hitchcockove riječi ne uzmemo kao puku fantaziju koja se nikad neće ostvariti 0 utjecaju na ljude bez prikazivanja, mimo očiju gledatelja i izravnom utjecaju na mozak, kao što se to čini s psihoanalitičkim modelom? Što ako Hitchcocka shvatimo kao vizionara koji je anticipirao suvremene znanstvene i kinematografske interese, kao rizomski model mišljenja u kojem je mozak doslovno ekran? [...]

• Details
• Contents