Demontiranje čuda
Dismantling of miracles

Summary/Abstract: »Zbog čega nakon Kiklopa, u hrvatskoj literaturi nemamo romana?«, pitao se jedan Roman, desetog rujna 1977., prvoga dana škole u dvorištu jedne od riječkih »šuvarica«. Nalik nečemu između Oblomova Ivana Gončarova i Ignatiusa Reillyja Johna Keneddya Toolea, Amerikanca iz New Orleansa, Roman je bio dio riječkog urbanog inventara. Glasan, britak, duhovit, nepobjediv u šahu i nedostižan u ispijanju redenika ledenih votki, ovaj genij, svoje je pečalno lutanje na trenutak zaustavio skrasivši ne negdje u Tijuani na sam dohvat MexiCal frontere. Prije toga pregazio je Salvador u brazilskoj državi Bahia, a od newyorškog Alphabet Citya napravio je repliku kultnog riječkog kluba Pallach. Ne dočekavši roman kojim bi zamijenio omiljeni mu Marinkovićev, Roman je iz Hrvatske otišao početkom devedesetih nakon potjernice koju su za njim izdali besprizornici s nacionalne dalekovidnice u središnjem dnevniku ucijenuvši njegovu glavu monetom domoljubnog licemjerja. Zahvaljujući njemu, u Kiklopu sam glumio prije nego što sam taj roman pročitao. Ni manje ni više nego Vivijanu. Podjela je bila sljedeća: Uga je glumio akademski slikar Zlatko Kutnjak, Melkiora redatelj Mirko Prijatelj, a Roman, koji je predstavu i režirao, sebi je dodijelio ulogu Maestra.

• Details
• Contents