U znaku homo laboransa
In the Sign of Homo Laborans

Summary/Abstract: Svaka teorija modernosti neizbježno se mora suočiti s time da izlaganje onoga što se uspostavlja kao novo zahtijeva razračunavanje s metafizičkim shvaćanjem povijesti. Nije, dakle, svejedno kako to što se ima misliti iz čistoće onoga novoga dohvaćaju u svojim analizama Hegel, Marx, Weber ili, pak, Heidegger. Novo je temeljna ontologijsko- -temporalna značajka novoga vijeka i modernosti. Već od Descartesa ono što označava bitnu razliku filozofijskoga mišljenja koje nalazimo u njegovim spisima u odnosu na grčko i skolastičko shvaćanje tradicije pronalazi se u položaju subjekta samoga mišljenja. Novo se konstruira polazeći od procesa uspostavljanja ljudskoga cogita kao samosvijesti u razlici spram Boga i prirode. Ne samo što se time ljudska egzistencija uzdiže do božanskih visina, već se i sam bitak u svojoj predmetnosti kao objekt subjektivira, postaje zbiljskim predmetom tek djelatnošću refeksije. Uostalom, pojam refeksije bit će ključan za razumijevanje Hegelove ideje jedinstva i istovjetnosti apsoluta kao subjekta-suptstancije.

• Details
• Contents